Laura Loomer, kontroverzna američka desničarska aktivistica i glasna saveznica Donalda Trumpa, napravila je politički zaokret koji će neugodno odjeknuti i među onima koje je donedavno javno podržavala.
Nakon posjete Ukrajini priznala je da je godinama vjerovala porukama koje su širili ruski mediji i profili na društvenim mrežama. Kaže da je živjela u informacijskom balonu i da su je takvi sadržaji naveli da povjeruje u tvrdnje koje danas smatra lažima.
To priznanje nije važno samo zbog njenog ranijeg odnosa prema Ukrajini. Loomer je svojevremeno javno branila i Milorada Dodika, predstavljajući ga američkoj publici kao kršćanskog vođu kojeg navodno ugrožavaju muslimani, globalisti i politička ljevica.
Od priče o nacistima do priznanja da je obmanuta
Loomer je ranije bila jedna od glasnijih američkih protivnica slanja pomoći Ukrajini. Predsjednika Volodimira Zelenskog optuživala je da podržava džihadiste, dok je Ukrajinu opisivala kao zemlju punu ljudi koji opravdavaju nacizam.
Nakon dolaska u Ukrajinu sada tvrdi da je na terenu vidjela stvari koje se nisu uklapale u sliku koju su joj godinama nudili proruski izvori.
Posjetila je Buču, razgovarala sa zvaničnicima i vidjela dokumentaciju o ubijenim civilima i zlostavljanju ukrajinskih zarobljenika. Nakon toga je poručila da neće brisati stare objave jer želi da ostanu kao dokaz koliko je ranije griješila.
„Shvatila sam da sam bila u krivu“, suština je njenog novog stava.
Posebno je zanimljivo što sada Rusiju i Vladimira Putina optužuje upravo za ono što je ranije pripisivala Ukrajini i Zelenskom. Tvrdi da je Moskva ta koja sarađuje s režimima i vojnim grupama koje ona smatra prijetnjom Sjedinjenim Državama.
Šta sada vrijede njene poruke o Dodiku?
Loomerin zaokret otvara ozbiljno pitanje o vjerodostojnosti poruka koje je ranije širila o Bosni i Hercegovini.
Dok je branila Dodika, Republiku Srpsku predstavljala je kao kršćansku tvrđavu stvorenu radi zaštite Srba od muslimanske prijetnje. Tvrdila je i da bi navodno muslimansko preuzimanje tog entiteta ugrozilo kršćanstvo i zapadne vrijednosti na Balkanu.
Takve poruke nisu bile ozbiljna analiza stanja u Bosni i Hercegovini. One su složenu političku i ustavnu krizu pretvarale u jednostavnu priču o sukobu kršćana i muslimana, što je savršeno odgovaralo političarima koji podršku u inostranstvu pokušavaju dobiti širenjem straha.
Ako Loomer sada priznaje da su joj ruski mediji oblikovali pogled na Ukrajinu, legitimno je pitati koliko su isti propagandni obrasci utjecali i na njeno predstavljanje Dodika, Republike Srpske i Bošnjaka američkoj publici.
Nije dovoljno reći da je bila žrtva propagande
Priznati grešku jeste važnije nego nastaviti braniti očigledno pogrešne stavove. Ipak, osoba s velikim brojem pratilaca ne može se potpuno osloboditi odgovornosti jednostavnom tvrdnjom da je bila izmanipulirana.
Loomer nije bila obična korisnica društvenih mreža koja je pročitala nekoliko sumnjivih objava. Bila je politička aktivistica čije su poruke stizale do Trumpovog okruženja i velikog dijela američke konzervativne publike.
Kada takva osoba bez ozbiljne provjere govori o nacistima, muslimanskim prijetnjama i navodnom uništavanju kršćanstva, posljedice ne ostaju samo na internetu. Takve poruke hrane podjele, opravdavaju ekstremnu politiku i od stvarnih ljudi prave zamišljene neprijatelje.
Komentar
Dobro je što je Laura Loomer priznala da je vjerovala propagandi. Međutim, sada bi trebala preispitati i sve druge političke priče koje je prihvatila iz istog informacijskog kruga. To uključuje i njeno predstavljanje Milorada Dodika kao ugroženog kršćanskog vođe, a Bošnjaka i muslimana kao prijetnje. Ko jednom prizna da je godinama živio u propagandnom balonu, mora se zapitati koliko je još laži iz tog balona predstavio kao istinu.
Izvor: Kyiv Post, New Voice of Ukraine
