Postoje svjedočenja koja se mogu pokušati osporiti političkim izjavama, propagandom ili optužbama za pristrasnost. Ali šta kada o postupanju izraelske vojske prema palestinskim civilima javno govori čovjek koji je i sam nosio njenu uniformu i učestvovao u operacijama?
Nadav Weiman, nekadašnji pripadnik snajperskog tima izraelske vojske, godinama javno govori o iskustvima koja su mu, kako objašnjava, promijenila pogled na izraelsku okupaciju palestinskih teritorija.
Njegovo svjedočenje nije priča koju je čuo od drugih. Govori o operacijama u kojima je lično učestvovao.
U jednom od svojih javnih iskaza opisao je kako su izraelski vojnici tokom noći ulazili u palestinske domove, okupljali članove porodice u jednoj prostoriji i ostatak kuće koristili kao vojni položaj.
Takva praksa u izraelskoj vojsci poznata je pod nazivom „straw widow“, a Weiman je o njoj govorio i u intervjuu za Democracy Now! u aprilu 2024. godine.
Sada se postavlja pitanje koje bi moralo zabrinuti svakog čovjeka, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političko opredjeljenje.
Kako biste vi nazvali situaciju u kojoj naoružani vojnici usred noći uđu u vaš dom, okupe vašu porodicu u jednoj sobi i od mjesta na kojem ste do jučer živjeli naprave vojni položaj?
Je li to sigurnost? Je li to zaštita? Ili je riječ o demonstraciji moći nad ljudima koji u vlastitom domu više nemaju kontrolu ni nad svojim životom?
Najlakše je govoriti o vojnim operacijama kada se iza tih riječi sakriju ljudska lica. Kada se umjesto porodice kaže „stanovništvo“, umjesto doma „objekat“, a umjesto prisilnog zauzimanja kuće „operativna potreba“.
Ali promjena naziva ne mijenja ono što ljudi proživljavaju.
Palestinska porodica ne prestaje biti porodica zato što je njena kuća nekome strateški pogodna. Dijete ne prestaje biti dijete zato što vojna komanda smatra da je određena operacija neophodna.
I upravo je u tome suština problema.
Kada se sigurnost jednih počne graditi sistematskim oduzimanjem slobode drugih, moramo se zapitati gdje prestaje legitimna zaštita, a gdje počinje okupacijska kontrola.
Izrael ima pravo štititi svoje stanovništvo od napada. Ali to pravo nije neograničeno i ne može automatski opravdati svaki postupak njegove vojske. Međunarodno humanitarno pravo postavlja ograničenja i u oružanim sukobima, uključujući obavezu zaštite civila.
Posebno je značajno što Weiman o tim pitanjima govori kao nekadašnji izraelski vojnik, a danas predstavnik organizacije Breaking the Silence, koja prikuplja svjedočenja bivših pripadnika izraelske vojske.
Njegove izjave ne znače da je svaki izraelski vojnik postupao na isti način niti da je svaka pojedinačna optužba automatski dokazana. Ali znače da postoje ozbiljna svjedočenja iz samih vojnih redova koja zaslužuju javnu pažnju i nezavisno ispitivanje.
I zato je pogrešno svaku kritiku postupaka izraelske vojske predstavljati kao neprijateljstvo prema Izraelcima ili Jevrejima.
Kritika vojnih postupaka nije napad na narod. Zahtjev da se poštuju prava palestinskih civila nije opravdavanje napada na izraelske civile.
Pravo na sigurnost ne smije biti privilegija rezervisana samo za jednu stranu.
Najporaznije u svemu jeste što je nekada potrebno da vojnik javno ispriča šta je radio kako bi svijet ozbiljno saslušao ono o čemu palestinske porodice govore godinama.
Zar ljudska patnja postaje vjerodostojna tek kada je potvrdi čovjek koji je učestvovao u njenom izazivanju?
Ako smo došli do toga da više vjerujemo vojniku koji priznaje šta je radio nego civilu koji govori šta je preživio, onda problem nije samo u okupaciji.
Problem je i u našim dvostrukim standardima.
Jer ljudska prava koja vrijede samo za određene narode nisu univerzalna ljudska prava.
A svijet koji zatvara oči pred poniženjem jedne porodice teško može uvjerljivo govoriti o pravdi za sve.
Na kraju ostaje jednostavno pitanje: Ako je cilj vojnih operacija sigurnost, može li se ona trajno ostvariti tako što se čitavom drugom narodu uskraćuje osjećaj sigurnosti čak i u vlastitom domu?
Ovo je autorski komentar zasnovan na javno dostupnim svjedočenjima Nadava Weimana. Opisani događaji odnose se na njegovo ranije služenje u izraelskoj vojsci, a ne nužno na aktuelne operacije u Gazi.
Izvori:
Democracy Now!, 10. april 2024. – Intervju s Nadavom Weimanom o njegovom vojnom iskustvu.
One Young World, april 2021. – A Life Exposed, autorsko svjedočenje Nadava Weimana.
Breaking the Silence – Javna svjedočenja bivših izraelskih vojnika.
