KOMENTAR
Na konferenciji za medije o stanju u Termoelektrani Ugljevik ostalo je bez odgovora pitanje koje se tiče javnog interesa: po kojoj cijeni i u kojim količinama se nabavlja ugalj, te kako se ugovara oprema. Prema dostavljenom materijalu, novinar BHRT-a Vladimir Šušak to je pitanje postavio premijeru Republike Srpske Savi Miniću, ali je umjesto odgovora dobio reakciju Milorada Dodika i zahtjev da preda mikrofon.
To nije sitna svađa na konferenciji. Kada se govori o termoelektrani, govori se o postrojenju čiji rad može imati posljedice po snabdijevanje električnom energijom, javne finansije i građane. Zato pitanje o cijeni uglja i opreme nije provokacija samo po sebi. Ono je osnovni dio novinarskog posla: javnost ima pravo znati kako se obrazlažu troškovi i koje informacije vlast može ponuditi o poslovima od šireg značaja.
Prema navodima iz dostavljenog materijala, Dodik je novinaru rekao da on „nije javnost“, uz tvrdnju da ga BHRT ne interesuje, te poručio: „Ma hajde, vozi, brate.“ Takav odnos promašuje suštinu. Novinar ne postavlja pitanje u svoje ime niti mora biti prihvaćen kao politički sagovornik da bi dobio odgovor. On pitanja postavlja zbog publike koja prati njegov medij, ali i zbog svakoga ko želi jasnu informaciju o radu institucija.
Pravo na pitanje ne zavisi od toga da li je ono ugodno vlasti. Naprotiv, upravo su pitanja koja izazivaju nelagodu često najvažnija. Ako nadležni u tom trenutku ne mogu govoriti o cijeni, mogu reći zašto ne mogu, kada će podatak biti dostupan, koji je organ nadležan i hoće li dokumentacija biti objavljena. To bi bio sadržajan odgovor. Prekid pitanja i prebacivanje fokusa na novinara nisu zamjena za informaciju.
Treba, naravno, razlikovati dva nivoa odgovornosti. Dostavljeni materijal ne nudi ugovore, cijene, podatke o količinama niti dokaz da je u bilo kojoj nabavci bilo nepravilnosti. Izostanak odgovora sam po sebi nije dokaz nezakonitosti. Ali jeste razlog da se pitanja nastave postavljati, a da institucije objave provjerljive podatke kada za to postoje uslovi.
Posebno je problematično kada se pristup informacijama pretvara u pitanje podobnosti medija. Javna konferencija nije privatni prostor u kojem odgovore dobijaju samo oni čija pitanja odgovaraju domaćinima. Ako se vlast obraća javnosti, onda mora računati i na medije koji neće unaprijed potvrđivati njenu verziju događaja.
Odgovor je važniji od sukoba
U ovoj situaciji najvažnije nije ko je nadjačao u prepirci, nego šta građani još ne znaju. Koliko se uglja nabavlja, po kojim uslovima, kakva je nabavka opreme i ko može dati potpuna pojašnjenja? To su pitanja koja ostaju nakon konferencije, bez obzira na ton koji je pratio razgovor.
Odgovornost vlasti nije da bira novinare kojima će polagati račune, već da javnosti omogući odgovore. A odgovornost medija je da ta pitanja postavljaju mirno, precizno i uporno, sve dok ne dobiju podatke ili jasno obrazloženo odbijanje.
Ključno pitanje za javnost zato glasi: hoće li nadležni sada objaviti informacije o nabavci uglja i opreme za Termoelektranu Ugljevik, umjesto da raspravu zadrže na tome ko je postavio pitanje?
Izvor: dostavljeni materijal; medij i URL nisu navedeni.
