Počela je predizborna kampanja i, kao po starom receptu, Milorad Dodik ponovo je pronašao najveće probleme građana Republike Srpske. Nisu to plate, penzije, odlazak mladih, cijene hrane ili kvalitet zdravstva. Problem je, izgleda, Drina. A usput i Sarajevo, Velika Britanija, Njemačka i Christian Schmidt.
SNSD je kampanju za opće izbore otvorio velikim skupom u Šamcu, a Dodik nije dugo čekao da publici ponudi politički meni koji dobro poznajemo.
„Zagledani smo u Srbiju, smeta nam granica na Drini i radimo na tome da ona ne postoji. Ne volimo Sarajevo, ne volimo Britaniju, ne volimo Njemačku, ne volimo Šmita“, poručio je.
Čovjek bi, slušajući govor, mogao zaključiti da građanin koji ujutro ustane u Banjoj Luci, Bijeljini, Doboju ili Šamcu prvo pogleda prema Drini i pomisli: samo da ove granice nema, sve bi mi u životu krenulo.
GRANICA JE OPET KRIVA
Postoji samo jedan neugodan detalj.
Drina je međunarodna granica između Bosne i Hercegovine i Srbije. Republika Srpska je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine.
To nisu predizborne parole nego ustavnopravne činjenice.
Zato rečenica političara da radi na tome da međunarodna granica „ne postoji“ nije obična dosjetka za zagrijavanje publike. Ona zaslužuje političku pažnju upravo zbog funkcije i utjecaja čovjeka koji je izgovara.
Ali Dodik zna svoju publiku i zna kako se vodi kampanja kada ne želite previše razgovarati o svakodnevnom životu.
Lakše je objasniti ko nam sve smeta nego objasniti kako ćemo živjeti bolje.
„NE VOLIMO SARAJEVO“
Posebno je zanimljivo kolektivno „ne volimo“.
Ko smo to „mi“?
Je li neko anketirao sve stanovnike Republike Srpske? Jesu li pitani ljudi koji rade u Sarajevu, posluju s Njemačkom, imaju porodicu u Velikoj Britaniji ili jednostavno ne žele da im političar sastavlja spisak ljudi, gradova i država koje bi trebali voljeti ili ne voljeti?
Političar ima puno pravo reći šta on ne voli.
Ali kada sa stranačke bine počne govoriti u ime cijelog naroda, vrijedi podsjetiti da nijedan narod nije privatno vlasništvo političke partije.
A Sarajevo, sviđalo se nekome ili ne, ostaje glavni grad Bosne i Hercegovine.
MLADIĆ PONOVO U KAMPANJI
Dodik se dotakao i Ratka Mladića, poručujući da srpskom narodu niko neće određivati koga će žaliti.
Naravno da niko građanima ne može propisivati privatne emocije.
Ali pravosnažna presuda nije stvar emocije.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. To nije mišljenje Sarajeva, Londona, Berlina niti Christiana Schmidta, nego sudski utvrđena činjenica.
I tako smo dobili početak još jedne kampanje.
Granica smeta. Sarajevo se ne voli. Britanija se ne voli. Njemačka se ne voli. Schmidt se ne voli. Mladić se žali.
A možda bi jednom bilo zanimljivo pokušati nešto potpuno revolucionarno za balkansku politiku: izaći pred građane i čitavu kampanju pričati o tome kako će oni živjeti bolje.
Bez neprijatelja. Bez granica koje nestaju. Bez ratova iz devedesetih.
Samo računi, plate, bolnice, škole, radna mjesta i budućnost.
Možda bi to zaista bila najveća politička revolucija.
Izvori: ATV, Glas Srpske, Crna-Hronika, izvještaji sa predizbornog skupa SNSD-a u Šamcu
