Švedska je godinama važila za jednu od najprivlačnijih evropskih zemalja za studente, stručnjake i porodice koje traže stabilniji život. No, strožija migraciona pravila mijenjaju tu sliku: dio ljudi koji već žive i rade u zemlji sada se suočava s dužim čekanjem na državljanstvo, novim uslovima i osjećajem da su pravila promijenjena usred procesa.
Prema navodima njemačkog Der Spiegela, izmjene koje su stupile na snagu 6. juna posebno su pogodile doseljenike koji su računali da će uskoro moći predati zahtjev za švedsko državljanstvo.
DUŽE ČEKANJE I NOVI USLOVI
Po novim pravilima, za državljanstvo je, u pravilu, potrebno najmanje osam godina boravka u Švedskoj, umjesto ranijih pet. Za osobe koje su u braku ili vanbračnoj zajednici sa švedskim državljaninom predviđen je rok od najmanje sedam godina.
Od kandidata se također traže minimalna primanja, a u pravilu i položen jezički test te test za sticanje državljanstva. Kao posebno sporna tačka za dio doseljenika izdvaja se činjenica da se pravila primjenjuju i na ranije podnesene zahtjeve.
Softverski inženjer Alireza Tavakol, koji je prije šest godina iz Istanbula došao u Švedsku, planirao je ove godine dobiti državljanstvo, osnovati kompaniju i dovesti partnericu iz Italije. Za Spiegel je rekao da mu najviše smeta retroaktivna primjena izmjena, odnosno promjena uslova za ljude koji su već gradili planove prema ranijim pravilima.
MANJE ZAHTJEVA ZA AZIL, VELIKI BROJ OTVORENIH PREDMETA
Švedska je posljednjih godina znatno zaoštrila migracionu politiku. Tokom 2025. godine azil je zatražilo 6.737 ljudi, što je, prema dostavljenim podacima, rekordno nizak broj. Godine 2022. bilo je približno 10.000 zahtjeva više.
U maju ove godine bilo je gotovo 105.000 otvorenih zahtjeva za švedsko državljanstvo. Istovremeno, oko 21 posto stanovništva čine osobe rođene izvan Švedske ili ljudi koji su se tokom života doselili u tu zemlju.
Tokom 2025. u Švedsku su se doselile 89.434 osobe, dok je izdano 10.100 prvih radnih dozvola. Prošle godine je oko 9.200 ljudi dobrovoljno napustilo zemlju nakon odbijenog zahtjeva za azil ili neproduženog boravišnog statusa. Ipak, iz tih brojki nije moguće zaključiti koliko je ljudi otišlo baš zbog novih pravila o migraciji i državljanstvu.
IZMEĐU INTEGRACIJE I OSJEĆAJA NESIGURNOSTI
Novinarka Mandy Pipher iz Kanade živi u Umeu sa švedskim suprugom i djetetom. Po starim pravilima očekivala je da bi zahtjev za državljanstvo mogla podnijeti naredne godine, ali sada mora računati na duže čekanje. Dodatnu neizvjesnost, kako navodi, stvara uslov minimalnog prihoda od oko 1.800 eura bruto mjesečno.
Pipher zasad ne planira odlazak i Švedsku naziva svojim domom, ali upozorava da ovakvi uslovi utiču na porodične odluke i planiranje budućnosti.
Drugačije iskustvo opisala je poduzetnica Amanda Herzog, koja se nakon nekoliko godina u Švedskoj vratila u američku saveznu državu Zapadnu Virdžiniju. Ranije je, kroz vlastitu kompaniju, pomagala stranim stručnjacima da se snađu u toj zemlji. Danas, kako kaže, više ne bi bez zadrške preporučila preseljenje u Švedsku.
Herzog tvrdi da je posljednjih godina osjetila promjenu u odnosu okoline prema strancima, kao i oštriji ton komunikacije migracione službe. To su lična svjedočenja, a ne dokaz općeg iskustva svih doseljenika, ali pokazuju zašto se dio ljudi koji su već integrisani sada pita koliko su njihovi dugoročni planovi u Švedskoj sigurni.
Za Stockholm je pooštravanje pravila dio šire promjene migracione politike. Za ljude koji su godinama radili, zasnovali porodice i čekali državljanstvo, ključno pitanje je hoće li strožiji sistem donijeti više reda ili dodatno udaljiti upravo one koje je zemlja ranije nastojala privući.
Izvor: Der Spiegel, prenio Večernji list
