„NAŠ NOVAC JE NAŠ IZBOR“: Pozivaju na bojkot proizvoda iz Srbije i RS, ali ko će zaista platiti cijenu?
Građanska inicijativa „Možemo birati“ pokrenula je kampanju kojom poziva građane Bosne i Hercegovine da ne kupuju proizvode iz Srbije, ali ni proizvode i usluge brojnih kompanija sa sjedištem u entitetu Republika Srpska.
Organizatori tvrde da je riječ o mirnom odgovoru na negiranje genocida u Srebrenici, veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i ponižavanje žrtava. Njihova poruka je jednostavna: građani ne mogu uvijek utjecati na političke odluke, ali mogu odlučiti gdje će potrošiti svoj novac.
Pod sloganom „Naš novac je naš izbor“, potrošačima savjetuju da čitaju deklaracije i, kada postoji alternativa, ne biraju robu proizvedenu u Srbiji.
OBJAVLJEN SPISAK KOMPANIJA I BRENDOVA
Poziv nije ograničen samo na proizvode iz Srbije. Inicijativa je objavila i spisak kompanija iz RS koje građanima predlaže da zaobiđu.
Na listi se, između ostalih, nalaze Vitinka, Nektar, Mlijekoprodukt, Mljekara Pađeni, Mesna industrija Tulumović, Tropic ribarstvo, Tomico, Mlin Pavlović, Prijedorčanka, Nestro Petrol i Hemofarm Banja Luka.
Među trgovačkim lancima i prodajnim objektima navedeni su Tropic, Crvena jabuka, ZP Komerc, Trivas, Žito promet i Samoposluga Đurić.
Organizatori naglašavaju da time ne optužuju vlasnike, zaposlene ili kupce ovih kompanija za političke odluke ili ratne zločine. Navode da su imena uvrstili prema mjestu proizvodnje, poslovanja ili vlasničkoj strukturi, a kompanijama su ponudili mogućnost da zatraže ispravku netačnih podataka.
„Ovo nije protiv naroda. Samo nećemo kupovati. Mirno, dobrovoljno i dosljedno“, poručuju iz inicijative.
POTROŠAČ IMA PRAVO BIRATI, ALI SPISAK OTVARA TEŠKA PITANJA
Svaki građanin ima pravo odlučiti šta će kupiti. Miran i dobrovoljan bojkot legitimno je sredstvo građanskog pritiska, pod uslovom da nema prijetnji, prisile, uznemiravanja prodavača ili napada na ljude zbog njihove nacionalnosti.
Ipak, ova kampanja ima ozbiljnu slabost koju ne treba prešutjeti. Ako se kompanije bojkotuju samo zato što posluju u Srbiji ili RS, tada se ekonomska odgovornost proširuje i na ljude koji možda nikada nisu negirali genocid niti veličali bilo kojeg ratnog zločinca.
U tim fabrikama i prodavnicama rade obični ljudi različitih imena i nacionalnosti. Oni ne određuju državnu politiku, ali bi mogli prvi osjetiti pad prodaje. Najčešće posljedice ne snose političari koji proizvode zapaljive poruke, nego radnici koji žive od plate.
Zato bi ciljani bojkot kompanija koje su javno finansirale, podržale ili promovirale veličanje ratnih zločinaca bio razumljiviji i pravedniji od poziva protiv svega što dolazi iz jednog entiteta ili države. Bez takvih dokaza, spisak lako može djelovati kao kolektivna ekonomska kazna, uprkos tvrdnji organizatora da kampanja nije usmjerena protiv naroda.
KO STOJI IZA INICIJATIVE?
Dodatni problem predstavlja činjenica da javnosti nije poznato ko personalno stoji iza inicijative „Možemo birati“. Na njenim javno dostupnim stranicama nisu navedena imena organizatora niti formalnog udruženja odgovornog za kampanju.
Kada se objavljuju spiskovi kompanija i građani pozivaju da im uskraćuju novac, javnost ima pravo znati ko je prikupio podatke, prema kojim preciznim kriterijima i ko odgovara ako se na listi nađe pogrešna kompanija.
Borba protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca ne smije se pretvoriti u novo prebrojavanje ljudi, proizvoda i firmi prema tome s koje strane entitetske ili državne granice dolaze.
Novac jeste naš izbor. Ali ako želimo pogoditi politiku koja širi mržnju, onda pritisak mora biti precizan. U suprotnom ćemo kazniti radnika za kasom, vozača kamiona i porodicu koja živi od male fabrike, dok će oni zbog kojih je bojkot pokrenut nastaviti primati plate iz javnog budžeta.
