Siva lista, velike riječi i stara igra prebacivanja krivice: Narod opet gleda ko je kriv, a država tone
Kako prenosi Klix.ba, ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić optužio je vlasti u Federaciji BiH da su odgovorne za to što se Bosna i Hercegovina našla na sivoj listi FATF-a. Kao glavni problem naveo je neuspostavljanje registra stvarnih vlasnika firmi u FBiH, pa je sve začinio izjavom da se danas ne zna da li iza neke firme stoji “Miki Maus ili lider Al-Kaide”.
I eto nas opet u našoj staroj političkoj predstavi: kad problem postane ozbiljan, svi odjednom znaju ko je kriv — samo niko ne zna šta je radio dok je problem nastajao.
Nije ovo samo papir, ovo je pitanje povjerenja
Siva lista nije obična birokratska kazna niti neka fusnota u evropskim izvještajima. To je poruka da država nema dovoljno uvjerljive mehanizme da spriječi pranje novca, skriveno vlasništvo i finansiranje opasnih aktivnosti.
A kad jedna zemlja dođe u takvu poziciju, onda posljedice ne osjećaju samo političari. Osjete ih banke, firme, investitori, privreda, pa na kraju i običan čovjek. Jer svaka sumnja u sistem znači skuplje poslovanje, više kontrole, manje povjerenja i još jednu mrlju na imenu države.
Registar stvarnih vlasnika zaista jeste važan. Građani imaju pravo znati ko stoji iza firmi, fondacija i organizacija. Nije normalno da se iza papira mogu kriti ljudi koji upravljaju novcem, a da javnost i institucije ne znaju stvarne vlasnike.
Ali problem nije samo u Federaciji
Međutim, ovdje dolazimo do dijela koji političari najradije preskoče. Nije BiH završila na sivoj listi zbog jednog registra i jednog entiteta. Problem je širi, dublji i, što je najgore, godinama poznat.
Prema dostupnim informacijama, među razlozima su i zakoni na nivou BiH koji nisu usvojeni. Među njima su izmjene zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, kao i zakon o oduzimanju i upravljanju imovinom stečenom krivičnim djelom.
A tu priča postaje nezgodna za one koji danas najglasnije upiru prstom. Jer upravo su kadrovi SNSD-a, prema navodima iz teksta, blokirali ili zaustavljali te procese. Ministar pravde BiH Davor Bunoza je nacrte zakona uputio još u aprilu, ali su povučeni nakon prijetnji blokadom sjednice.
Pa kako onda narod da shvati ovu politiku? Jedni neće registar, drugi neće zakon, treći neće dnevni red, četvrti neće odgovornost — a svi hoće mikrofon kad treba optužiti nekog drugog.
Država ne propada odjednom, nego ovako
Ovo je klasična bosanskohercegovačka bolest: kad treba usvojiti zakon, svi imaju uslove. Kad treba preuzeti krivicu, svi imaju izgovor. Kad dođe međunarodna posljedica, svi imaju konferenciju, objavu i dramatičnu rečenicu.
Narod ne treba nasjedati na priču da je krivica uvijek samo kod “onih drugih”. Ako je BiH na sivoj listi, onda je to poraz institucija u cjelini. I Federacije, i Republike Srpske, i državnog nivoa, i svih onih koji godinama žive od blokada, ucjena i političkog cirkusa.
Najlakše je reći da ne znamo da li je vlasnik firme Miki Maus ili neko opasan. Teže je objasniti zašto vlasti godinama nisu napravile sistem u kojem se to jasno zna.
A narod bi konačno trebao pitati sve njih isto pitanje: ako ste svi znali da je problem ozbiljan, zašto ste ga pustili da eksplodira?
Izvor: Klix.ba
