IGOR DODIK OTVORENO O PREZIMENU: „Otvorilo mi je mnoga vrata, ali kroz njih morate proći sami“
Igor Dodik, organizacioni sekretar SNSD-a i sin Milorada Dodika, otvoreno je govorio o jednoj od stvari koje ga prate praktično čitav život – poznatom prezimenu i optužbama da je političku i poslovnu poziciju stekao zahvaljujući ocu.
Gostujući na ATV-u, Dodik nije pokušavao tvrditi da mu prezime nije pomoglo. Naprotiv, priznao je da mu je donijelo prepoznatljivost i otvorilo mnoga vrata.
„Ponosan sam što sam sin majke Snježane i oca Milorada. Naravno da mi je to otvorilo mnoga vrata, ali kroz ta vrata morate da prođete sami“, rekao je Igor Dodik.
Upravo je ovo vjerovatno i najzanimljivija rečenica cijelog intervjua.
PREZIME OTVARA VRATA, ALI ŠTA SE DEŠAVA POSLIJE?
Dodik tvrdi da je kao mlađi često preispitivao vlastite sposobnosti i pitao se da li nešto postiže zahvaljujući svom znanju ili porodičnom prezimenu.
Kao dokaz da je želio provjeriti vlastite mogućnosti naveo je odlazak na studije u Italiju.
Tamo, kaže, prezime Dodik nije značilo ništa. Nakon studija preselio se u Đenovu i radio za japansku kompaniju Toshiba, a upravo mu je to iskustvo, prema njegovim riječima, dalo samopouzdanje da određene stvari može postići samostalno.
Ipak, javnost će sasvim legitimno postaviti drugo pitanje: koliko bi prosječno dijete iz Republike Srpske imalo iste početne mogućnosti?
To nije optužba protiv Igora Dodika, nego političko pitanje koje prirodno prati porodice ljudi koji decenijama imaju ogromnu političku moć.
Jer priznanje da vam je prezime otvorilo vrata jeste iskrenije od tvrdnje da nije imalo nikakav utjecaj. Ali upravo tada počinje rasprava o privilegijama, jednakim šansama i granici između porodičnog utjecaja i vlastitog uspjeha.
„NE PITA ME SE SVE U REPUBLICI SRPSKOJ“
Igor Dodik odbacuje tvrdnje da je postao čovjek kojeg se „sve pita“ u Republici Srpskoj.
Kaže da to niti želi niti može biti.
Svoju ulogu organizacionog sekretara SNSD-a opisuje kao vezu između partijskog terena i ljudi koje je stranka postavila na odgovorne funkcije. Tvrdi da prikuplja informacije, prenosi probleme rukovodstvu i traži odgovornost kada ministri, direktori ili drugi funkcioneri stave lični interes ispred opšteg.
Govoreći o odnosu s ocem, priznao je da među njima postoji generacijska razlika. Ranije se, kaže, povlačio kada bi se njihovi stavovi razlikovali, dok Milorad Dodik danas više uvažava njegove argumente.
PORODIČNI BIZNIS NE KRIJE
Posebno zanimljiv dio intervjua odnosio se na poslovanje porodice Dodik.
Igor Dodik otvoreno kaže da se porodica bavi biznisom i ostvaruje profit. Spomenuo je ulaganja u voćnjake i destileriju, kao i dva ugostiteljska objekta koja su, prema njegovim riječima, zatvorena zbog američkih sankcija.
Odbacio je optužbe o nelegalnom bogaćenju i poručio da istražni organi mogu provjeravati porodičnu imovinu i poslovanje.
I tu dolazimo do ključne stvari.
U demokratskom društvu nije problem da dijete političara bude uspješno, bogato ili politički aktivno. Problem nastaje ako postoje privilegije koje običnom građaninu nisu dostupne ili ako se politička moć koristi za privatnu korist.
Zato odgovor na pitanje o porodici Dodik ne treba tražiti ni u političkim simpatijama ni u mržnji prema njihovom prezimenu.
Treba ga tražiti u dokumentima, poslovnim rezultatima, javnom novcu i radu institucija.
A Igor Dodik je ovom izjavom barem jednu stvar rekao potpuno otvoreno:
Prezime Dodik mu jeste otvorilo mnoga vrata.
Hoće li javnost prihvatiti drugi dio njegove tvrdnje – da je kroz njih prošao prvenstveno vlastitim sposobnostima – sasvim je drugo pitanje.
