ISTI NADVOŽNJAK, 35 GODINA KASNIJE: Tekst Belmina Herića o Vukovaru i dočeku Mladića izazvao pažnju u regionu
Dvije slike Beograda, razdvojene s tri i po decenije, postale su osnova snažnog komentara autora Belmina Herića. Na jednoj su građani koji 1991. ispraćaju kolone JNA prema Hrvatskoj, a na drugoj ljudi koji 2026. pozdravljaju povratak tijela pravosnažno osuđenog Ratka Mladića. Herić u njima vidi zabrinjavajući kontinuitet, ali njegovu ocjenu o cijelom srbijanskom društvu treba razlikovati od dokumentovanih činjenica.
Tekst pod naslovom „Isti mostovi, iste ideologije: Kako se Srbija za tri i pol desetljeća nije pomaknula ni milimetar“ objavio je Klix.ba, a potom su ga prenijeli i drugi mediji.
Autor pravi paralelu između dva događaja koja su obilježila potpuno različita vremena.
TENKOVI I CVIJEĆE 1991. GODINE
Prva scena vezana je za septembar 1991. godine, kada su u Beogradu zabilježeni građani koji su pozdravljali kolone Jugoslavenske narodne armije i bacali cvijeće na tenkove koji su odlazili prema Hrvatskoj.
Uslijedila je bitka za Vukovar, tokom koje je grad pretrpio ogromna razaranja i brojne zločine nad civilima i zarobljenicima.
Herić upravo tu historijsku sliku koristi kao početnu tačku svog komentara.
„Za 35 godina promijenila su se samo vozila“, piše autor.
35 GODINA KASNIJE
Druga scena dolazi iz Beograda 2026. godine.
Dok je kolona s tijelom Ratka Mladića prolazila gradom, pojedinci su je dočekivali sa zastavama i porukama kojima su Mladića predstavljali kao heroja i generala koji se „vratio kući“.
Mladićev pravni status, međutim, nije pitanje političkog stava. Kao bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Herić u sličnosti prizora s beogradskih nadvožnjaka vidi dokaz da dio ideoloških obrazaca iz ratnih devedesetih nije nestao.
VAŽNA GRANICA KOJU NE TREBA PREĆI
Njegov tekst snažan je kao politički komentar, ali tvrdnja da je „većinski Beograd dao kolektivni blagoslov“ ili da se Srbija kao društvo „nije pomaknula ni milimetar“ predstavlja autorovu interpretaciju.
Nije opravdano postupke ljudi koji su 1991. pozdravljali tenkove, niti onih koji su 2026. veličali Mladića, pripisivati svim građanima Srbije.
Upravo u Srbiji postoje novinari, aktivisti, političari i građani koji se godinama otvoreno protive veličanju ratnih zločinaca.
Ali dvije fotografije ipak postavljaju neugodno pitanje koje je teško ignorisati: kako je moguće da se 35 godina nakon ratova i pravosnažnih presuda u javnom prostoru i dalje pojavljuju slike i poruke kojima se osuđeni ratni zločinci pretvaraju u heroje?
To je možda i najvažnija poruka Herićevog teksta. Ne kolektivna krivica jednog naroda, nego pitanje koliko su društva regiona zaista raskrstila s ideologijama koje su ih devedesetih odvele u katastrofu.
Izvori: Klix.ba, regionalni medijski izvještaji, pravosnažna presuda Ratku Mladiću pred MKSJ/IRMCT.
