IRAN PREDSTAVIO BRŽI I TEŽE UOČLJIV DRON: Hadid 110 napravljen da probije američku odbranu
Iran je, prema navodima britanskog Telegrapha, dodatno unaprijedio svoj mlazni udarni dron Hadid 110, letjelicu razvijenu kako bi velikom brzinom i niskim letom otežala posao protivzračnim sistemima.
Nova verzija navodno može letjeti niže, brže i s manjom radarskom uočljivošću. Iranska revolucionarna garda tvrdi da je dron nedavno korišten u napadima na američke vojne ciljeve u regiji, ali tačne rezultate njegovog djelovanja nije moguće nezavisno potvrditi.
Hadid 110, poznat i pod nazivom Dalahu, pripada kategoriji jednosmjernih udarnih dronova koji nose eksplozivnu bojevu glavu i uništavaju se zajedno s metom.
BRZINA KOJA ODBRANI OSTAVLJA MANJE VREMENA
Za razliku od poznatijih iranskih dronova Shahed koje pokreću elise, Hadid 110 koristi mlazni motor. Prema dostupnim vojnim podacima, može dostići brzinu od približno 500 kilometara na sat.
Takva brzina ne čini dron nevidljivim niti neoborivim, ali protivzračnoj odbrani ostavlja znatno manje vremena da ga otkrije, prati i prema njemu lansira presretačku raketu.
Letjelica se navodno pokreće raketnim potisnikom na čvrsto gorivo, nakon čega kontrolu preuzima mlazni motor. Takav način lansiranja omogućava brzo razmještanje bez potrebe za klasičnom avionskom pistom.
Iranski izvori navode da je trup oblikovan tako da smanji radarski odraz, dok zakrivljeni usisnik zraka skriva dijelove motora od radara. Tvrdnje da dron posjeduje pravu stealth tehnologiju ipak treba uzeti s oprezom jer javnosti nisu dostupni nezavisni testovi njegove radarske uočljivosti.
DOMET OKO 350 KILOMETARA
Prema objavljenim tehničkim podacima, Hadid 110 nosi bojevu glavu mase oko 30 kilograma i ima domet približno 350 kilometara.
To znači da nije riječ o strateškom oružju velikog dometa, ali bi mogao predstavljati ozbiljnu prijetnju vojnim bazama, radarima, zapovjednim centrima i brodovima koji se nalaze u blizini iranske obale.
Njegova najveća vrijednost za Teheran vjerovatno nije samo u razornoj snazi već u mogućnosti da protivnika prisili na korištenje skupih presretačkih raketa i dodatno optereti već napregnute sisteme odbrane.
Američke snage u aktuelnom sukobu koriste veliki broj raketa za presretanje iranskih projektila i dronova, a zapadni vojni analitičari upozoravaju da dugotrajni intenzivni napadi mogu opteretiti zalihe takve municije.
ORUŽJE I POLITIČKA MOĆ REVOLUCIONARNE GARDE
Iranski program balističkih raketa i velik dio arsenala udarnih dronova nalazi se pod kontrolom Revolucionarne garde, a ne redovne vojske.
Svaki novi sistem zato ne predstavlja samo vojno unapređenje već dodatno jača položaj Garde unutar iranskog političkog i sigurnosnog aparata.
Teheran Hadid 110 predstavlja i kao dokaz da je, uprkos dugogodišnjim međunarodnim sankcijama, sposoban samostalno razvijati složene vojne tehnologije. Ipak, nije poznato koliko je ovih letjelica proizvedeno niti koliko se oslanjaju na komponente nabavljene iz inostranstva.
OPASNOST JE U KOMBINOVANOM NAPADU
Jedan brzi dron vjerovatno ne može sam promijeniti tok sukoba. Veća prijetnja nastaje kada se takve letjelice lansiraju zajedno sa sporijim dronovima, krstarećim i balističkim raketama.
Takav kombinovani napad može preopteretiti radare, zapovjedne sisteme i zalihe presretača, jer odbrana mora istovremeno reagovati na ciljeve različitih brzina, visina i putanja.
Hadid 110 zato nije čudesno oružje koje automatski probija svaku odbranu. Međutim, ukoliko njegove deklarisane sposobnosti odgovaraju stvarnosti i ako Iran može proizvesti dovoljan broj primjeraka, američkim snagama u regiji donosi novu i ozbiljniju prijetnju.
Izvor: The Telegraph
