Trump je htio pritisnuti Iran, a dobio novu lekciju: Hormuški tjesnac postao je oružje jače od prijetnji
Američki predsjednik Donald Trump ušao je u sukob s Iranom s tvrdnjom da želi zaustaviti nuklearne ambicije Teherana. Ali rat u Zalivu pokazao je nešto što se u Washingtonu možda potcijenilo: Iran možda i ne mora imati nuklearnu bombu da bi natjerao svijet da ga ozbiljno shvati.
Dovoljno je da pritisne jednu tačku na karti — Hormuški tjesnac.
Taj uski morski prolaz, kroz koji prolazi ogroman dio svjetske nafte i plina, pretvorio se u najjači iranski adut. Kada se promet kroz Hormuz zaustavi ili ozbiljno uspori, ne trpi samo Amerika. Trpe cijene goriva, brodari, energetske kompanije, Evropa, Azija i obični građani koji na kraju sve plate skupljim životom.
Jedan tjesnac, cijeli svijet u panici
Hormuz je pokazao zašto geografija nekad vrijedi više od najskupljeg oružja. Nuklearni reaktor se može bombardovati. Vojna baza se može gađati. Sankcije se mogu uvoditi i ukidati. Ali tjesnac se ne može jednostavno “izbrisati” s karte.
Upravo zato je Iran, iako vojno slabiji od SAD-a, dobio mogućnost da utiče na svjetsko tržište. Kada brodovi stanu, cijene skaču. Kada tankeri ne prolaze, tržišta se tresu. Kada nafta postane neizvjesna, diplomate odjednom počnu govoriti mnogo tišim tonom.
Trump je želio oduzeti Iranu najopasniji adut, ali je na kraju cijelom svijetu pokazao koliko je taj adut zapravo moćan.
Skupi rat, jeftina lekcija
Američko-iranski memorandum i razgovori o ponovnom otvaranju Hormuza pokazali su šta je Washingtonu u ovom trenutku najvažnije: da se plovni put stabilizuje i da energenti ponovo krenu prema tržištu.
U javnosti se spominje i razvojni fond za Iran vrijedan stotine milijardi dolara, ali oko njega već postoji velika politička rasprava. Ključno pitanje je: ko bi to platio i da li bi takav novac dugoročno ojačao Iran koji je Amerika pokušavala oslabiti?
To je paradoks cijele priče. Trump je krenuo u rat da smanji iransku moć, a završio je u situaciji u kojoj se mora pregovarati o prolazu brodova, sankcijama, investicijama i novom regionalnom poretku.
Hormuz kao iranska “nuklearna opcija”
Ova kriza pokazuje da odvraćanje ne mora uvijek doći iz atomskog oružja. Nekad je dovoljno kontrolisati tačku kroz koju prolazi energija svijeta.
Iran je, barem za sada, naučio lekciju koju će teško zaboraviti: ako može zatvoriti ili usporiti Hormuz, može natjerati velike sile za sto. Ne mora pobijediti Ameriku u klasičnom ratu. Dovoljno je da poremeti tržište toliko da cijena političkog pritiska postane previsoka.
Za obične ljude to znači jedno: ratovi velikih sila nikada ne ostaju daleko. Kada se zatvori tjesnac hiljadama kilometara daleko, račun može stići na benzinsku pumpu, u prodavnicu i kućni budžet.
Na kraju, Trump je htio pokazati silu. Iran je pokazao kartu.
A ta karta se zove Hormuški tjesnac.
Izvori: Slobodna Bosna; Reuters; Time; Times of India
