Američki udar na Haag otkriva mnogo veći problem: Pravda vrijedi samo dok ne dotakne moćne
Kada američki državni sekretar zaprijeti da će Međunarodni kazneni sud rastaviti ciglu po ciglu, to više nije obična diplomatska kritika. To je otvorena poruka jednoj međunarodnoj instituciji da će platiti cijenu ukoliko pokuša istraživati ljude i države koje Washington smatra svojim saveznicima ili dijelom vlastitog sigurnosnog sistema.
Međunarodni kazneni sud osnovan je kako bi procesuirao pojedince osumnjičene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Njegov posao nije da sudi državama, nego ljudima za koje postoji sumnja da su odgovorni za najteže zločine.
Sjedinjene Američke Države nisu članica ovog suda. Međutim, to ne znači da američki državljanin nikada ne može doći pod njegovu nadležnost. Ukoliko bi navodni zločin bio počinjen na teritoriji države koja priznaje sud, mogućnost istrage ipak postoji.
Upravo tu počinje sukob.
SUD JE DOBAR DOK ISTRAŽUJE AMERIČKE PROTIVNIKE
Najveća slabost američke kampanje protiv suda nije pravne, nego političke prirode. Washington je ranije podržavao djelovanje Međunarodnog kaznenog suda kada su njegove istrage bile usmjerene prema protivnicima SAD-a.
Kada je sud pokrenuo postupke povezane s ruskom agresijom na Ukrajinu, američki političari govorili su o vladavini prava i odgovornosti za ratne zločine. Međutim, kada je ista institucija počela donositi odluke koje pogađaju američke saveznike, odnos prema sudu naglo se promijenio.
Tu nastaje neugodno pitanje koje se ne može sakriti iza diplomatskih fraza. Da li međunarodno pravo treba važiti jednako za sve ili samo za države koje nemaju dovoljno političke, vojne i ekonomske moći da se odupru?
Ako je sud prihvatljiv kada izdaje nalog protiv ruskog predsjednika, onda ne može automatski postati neprijateljska institucija kada se bavi izraelskim ili potencijalno američkim postupcima.
Pravda koja zavisi od toga ko je optužen nije pravda. To je politički alat.
SANKCIJAMA SE NE NAPADA SAMO SUD
Američki pritisak ne mora se zaustaviti na javnim prijetnjama. Spominju se zabrane ulaska zaposlenicima suda, sankcije protiv sudija, tužilaca i povezanih organizacija, kao i pritisak na države koje sarađuju s Haagom.
Takve mjere mogu imati ozbiljne posljedice čak i kada ne dovedu do formalnog gašenja suda. Banke, tehnološke kompanije, dobavljači i druge organizacije mogu iz straha prekinuti saradnju s institucijom koja se nađe pod američkim sankcijama.
To znači da sud može biti oslabljen bez ijednog zatvorenog ureda. Dovoljno je otežati mu pristup novcu, tehnologiji, podacima i međunarodnoj saradnji.
Još opasniji je mogući psihološki efekat na tužioce i sudije. Ukoliko znaju da ih istraga protiv određene države može koštati mogućnosti putovanja, pristupa bankama ili poslovne sigurnosti njihove porodice, postavlja se pitanje koliko će slobodno obavljati svoj posao.
Institucija može formalno ostati nezavisna, a da u praksi počne izbjegavati slučajeve koji bi mogli izazvati bijes velikih sila.
MOŽE LI EVROPA ODBRANITI MEĐUNARODNO PRAVO
Evropska unija i pojedine evropske države stale su u odbranu Međunarodnog kaznenog suda. Međutim, izjave podrške neće biti dovoljne ukoliko Washington zaista proširi sankcije.
Evropa će morati pokazati da li je spremna zaštititi sud, njegove zaposlene i kompanije koje s njim sarađuju. To može uključivati finansijsku pomoć, tehnološku nezavisnost i pravne mehanizme kojima bi se ublažio utjecaj američkih mjera.
Problem je što mnoge evropske kompanije imaju mnogo veće poslovne interese u SAD-u nego u saradnji s jednim sudom u Haagu. Kada budu morale birati između principa i pristupa američkom tržištu, nije teško pretpostaviti šta će mnoge od njih izabrati.
Zbog toga će budućnost suda zavisiti od političke odlučnosti država članica. Ako svaka država pojedinačno popusti pred pritiskom, Međunarodni kazneni sud ostat će izolovan. Ako se države udruže, američka kampanja mogla bi imati mnogo slabiji učinak.
KOMENTAR
Međunarodni kazneni sud nije bez grešaka. Kritikuju ga zbog sporosti, ograničene moći i činjenice da njegove odluke zavise od saradnje država. Ali rušenje suda zato što je pokušao primijeniti ista pravila na saveznike i protivnike bilo bi još opasnije.
Svijet u kojem najmoćnije države biraju kada će priznati međunarodno pravo nije svijet pravde, nego svijet sile. Ako sud vrijedi samo kada progoni naše neprijatelje, onda nije problem u sudu. Problem je u onima koji smatraju da za njih pravila ne važe.
Izvor: Index.hr
