Slučaj doktorice Nikoline Balaban ponovo je otvorio ozbiljno pitanje razmjene podataka između zdravstvenih i pravosudnih institucija u regionu. Iako je u Bosni i Hercegovini pravosnažno osuđena zbog nesavjesnog liječenja i zabranjeno joj je obavljanje ljekarskog poziva, Balaban je u Srbiji uspjela dobiti privremenu licencu za samostalan rad.
Regionalna ljekarska komora Vojvodine potvrdila je da je prvobitno postojalo rješenje kojim su bili ispunjeni uslovi za izdavanje privremene licence. Međutim, predsjednica Komore je 6. augusta donijela novo rješenje kojim je prethodna odluka stavljena van snage.
Kako u zakonskom roku nije podnesena žalba, novo rješenje postalo je pravosnažno. To znači da Nikolina Balaban više nema odobrenje za samostalan ljekarski rad u Srbiji.
Nije potvrđeno gdje je radila
Prema navodima pojedinih pacijenata, Balaban je navodno radila u Domu zdravlja Žabalj. Iz ove zdravstvene ustanove, međutim, nije stigla potvrda da li je bila zaposlena i koliko je dugo eventualno radila s pacijentima.
Upravo je to jedno od najvažnijih pitanja u cijelom slučaju. Javnost treba dobiti precizan odgovor kako je ljekaru kojem je u jednoj državi pravosnažnom presudom zabranjen rad mogla biti izdata licenca u susjednoj državi.
Nije dovoljno samo poništiti spornu odluku. Potrebno je utvrditi jesu li prilikom podnošenja zahtjeva dostavljeni svi podaci, jesu li institucije Srbije provjeravale profesionalnu i sudsku prošlost kandidatkinje te postoji li sistem kroz koji države regiona razmjenjuju ovako važne informacije.
Pravomoćno osuđena na tri i po godine zatvora
Balaban je 2021. godine prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću bila osuđena na četiri godine i šest mjeseci zatvora, uz osmogodišnju zabranu obavljanja poziva doktora medicine.
Nakon žalbenog postupka Kantonalni sud u Bihaću izrekao joj je kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te zabranu obavljanja ljekarskog poziva u trajanju od tri godine. Prema informacijama suda koje su prenijeli mediji, presuda je postala pravosnažna 25. maja 2026. godine.
Sudski postupak odnosio se na nesavjesno liječenje kojim je teško narušeno zdravlje pet pacijenata Kantonalne bolnice u Bihaću.
Pacijentici odstranjeni organi i započeta hemoterapija
Među najtežim slučajevima je iskustvo Armine Rekić. Kako je ranije ispričala medijima, na osnovu postavljene dijagnoze odstranjeni su joj maternica, jajnik i okolni limfni čvorovi, nakon čega je primila i jednu od planiranih pet hemoterapija.
Naknadna revizija patohistološkog nalaza u Sarajevu pokazala je da nije imala karcinom.
Rekić je objasnila da je u javnost izašla kako bi spriječila da se bilo kome ponovi ono što je doživjela. Za nju i njenu porodicu, kazala je, to nije bila samo medicinska greška nego najprije borba za život, a zatim borba za istinu i opstanak.
U sudskom postupku razmatrani su i drugi slučajevi u kojima je, prema navodima iz predmeta, maligna bolest zamijenjena benignom promjenom ili je teško oboljenje ostalo neprepoznato.
Sistem ne smije zavisiti od medijskih upita
Najveći problem ovdje nije samo ponašanje jedne doktorice. Još ozbiljnije pitanje jeste kako je sistem dozvolio da osoba s pravosnažnom zabranom rada dobije privremenu licencu u drugoj državi.
Ako je licenca ukinuta tek nakon novinarskih pitanja, onda zaštita pacijenata očigledno nije funkcionisala na vrijeme. Pacijenti ne bi smjeli zavisiti od toga hoće li neki novinar otkriti propust. Institucije moraju provjeravati licence, presude i zabrane prije nego što ljekar ponovo dobije mogućnost rada.
U ovom slučaju potrebno je objaviti potpunu hronologiju: kada je licenca zatražena, na osnovu kojih dokumenata je izdata, je li Balaban radila s pacijentima i ko je odgovoran za provjeru njene profesionalne prošlosti.
Bez tih odgovora ostaje opravdana bojazan da granica između dvije države može postati rupa kroz koju prolaze informacije koje su presudne za sigurnost pacijenata.
Izvori: Klix.ba, avaz,
