PUNA KAPA ISTE PREDSTAVE: Zbog jednog avionskog papira ponovo prizivaju krv i izmišljaju neprijatelje
Jedan neodobreni prelet aviona bio je dovoljan da se iz političkih ladica ponovo izvuku „ugroženost“, „unitarna BiH“, „napad iz Sarajeva“ i, za svaki slučaj, krv iz devedesetih. Građani su još jednom dobili istu predstavu: političari se svađaju oko neba, dok običan čovjek jedva sastavlja kraj s krajem na zemlji.
Povod je bio dolazak premijera Srbije Đure Macuta u Banju Luku na obilježavanje Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nije odobrio prelet službenog aviona, tvrdeći da je zahtjev Ambasade Srbije stigao u 15.05 sati – pet minuta nakon vremena polijetanja navedenog u dostavljenom dokumentu.
Vlada Srbije ponudila je potpuno drugačiju verziju. Objavila je dokumentaciju i saopćila da je zvaničan zahtjev upućen još 11. septembra, više od 72 sata ranije, navodeći pritom da je let iz Beograda bio planiran za 17 sati.
Dakle, postoje dvije suprotstavljene tvrdnje. Umjesto nezavisne provjere prijemnih pečata, vremena slanja i eventualno naknadno izmijenjenih podataka o letu, političari su odmah preskočili administraciju i uskočili u nacionalnu dramu. Jer čemu protokol kada imamo patriotsku galamu?
Ana Trišić Babić, vršiteljica dužnosti direktorice Kancelarije za međunarodne odnose RS-a, na RTRS-u je poručila da slučaj pokazuje koliko je važno da Republika Srpska ima „slobodu i autonomiju“. Ustvrdila je da „Sarajevo“ želi centralizovanu i unitarnu BiH te da ne želi Republiku Srpsku.
„Republika Srpska je stvorena krvlju i odricanjem, traje 30 godina i trajaće još 30, pa 30“, kazala je.
E, tu je građaninu zaista puna kapa.
Krv nije politička valuta koju vlast može vaditi iz džepa svaki put kada zakasni avion, dokument ili diplomatska nota. Krv su dali ljudi širom Bosne i Hercegovine – Bošnjaci, Srbi, Hrvati i svi ostali. Hiljade porodica još žive s posljedicama rata, dok se političke elite tim ranama služe kao alarmom koji uključuju kada im zatreba homogenizacija birača.
Republika Srpska jeste ustavna kategorija i jedan od dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine. To je dejtonska činjenica. Ali ista ta Republika Srpska nije zasebna država niti njena autonomija znači da državni organi BiH nemaju nadležnosti. Ne može se pozivati na Dejton samo kada potvrđuje postojanje entiteta, a zaboravljati ga kada potvrđuje kontinuitet, suverenitet i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine.
Posebno je zamorno stalno predstavljanje „Sarajeva“ kao nekog stranog i neprijateljskog centra. Ministarstvo vanjskih poslova nije privatna sarajevska firma, nego institucija Bosne i Hercegovine, države čiji su državljani i stanovnici Republike Srpske.
Ako je zahtjev zaista podnesen na vrijeme, Konaković treba objasniti zašto prelet nije odobren. Ako su ključni podaci dostavljeni tek nakon predviđenog polijetanja, onda Beograd treba objasniti proceduralni propust. Građanima trebaju dokumenti i odgovornost, a ne takmičenje ko će glasnije viknuti da je napadnut.
Macut je na kraju stigao automobilom. Niko mu nije zabranio ulazak u Banju Luku, Srbija nije nestala, Republika Srpska nije ukinuta, a nebo se nije srušilo. Srušio se samo još jedan pokušaj da se obična administrativna svađa pretvori u nacionalnu katastrofu.
Možda je vrijeme da političari prestanu braniti narod od izmišljenih neprijatelja i počnu ga braniti od niskih plata, odlaska mladih, korupcije i propalih institucija. Tu bi njihovo junaštvo građanima bilo mnogo korisnije.
Napomena: tekst predstavlja komentar zasnovan na javno objavljenim, međusobno suprotstavljenim tvrdnjama dvije strane.
Izvori: RTRS, Vlada Srbije, Radio Slobodna Evropa
