Kako prenosi Dnevno.hr, Jasmina se ugostiteljstvom bavi već deset godina i naglašava da ne želi sve poslodavce u Hrvatskoj stavljati u isti koš. Kaže da se ne bi vraćala svake godine da su svi isti. Ipak, jedno iskustvo joj je, kako tvrdi, ostalo urezano kao nešto što ne bi poželjela nikome.
RADILA, A NIJE ZNALA KADA ĆE BITI PLAĆENA
Prema njenim riječima, nakon mjesec dana rada saznala je da će plata biti isplaćena tek na kraju sezone. To je, ako je tačno, već samo po sebi ozbiljan problem. Radnik ne živi od obećanja. Radnik mora jesti, platiti svoje obaveze, poslati novac kući, kupiti osnovne stvari. Niko normalan ne može mjesecima raditi i čekati da mu neko na kraju kaže šta će i kako će biti.
Jasmina tvrdi da je ostala jer je već uložila vrijeme i nije željela odustati. To je zamka u koju mnogi sezonski radnici upadnu. Pređu granicu, dođu na obalu, smjeste se gdje im je rečeno, počnu raditi, a onda tek vide da uslovi nisu ni blizu onoga što su očekivali. I tada kreće ono: “Izdrži još malo, proći će sezona.”
SMJEŠTAJ KOJI RADNIK NE ZASLUŽUJE
Posebno je govorila o smještaju koji je, prema njenoj priči, dijelila sa još šest djevojaka. Navela je da su u objektu tokom sezone trajali radovi u kuhinji i kupatilu, da su postojali problemi s kanalizacijom, da frižider gotovo nije hladio i da je prehrana bila loša.
Ako radnik dođe da radi sezonu, smještaj ne mora biti hotel s pet zvjezdica. To niko normalan ne traži. Ali mora biti čist, siguran i ljudski. Radnik nije došao da spava u haosu, da živi među kvarovima i da se osjeća kao da mu je učinjena milost zato što ima krevet.
Najružnije je kad poslodavci zaborave da im upravo ti radnici drže sezonu.
Konobari, kuhari, pomoćni radnici, sobarice, čistačice i svi oni koji rade po vrućini nisu dekor. Bez njih nema ni zarade, ni punih terasa, ni zadovoljnog gosta.
REČENICA KOJA JE PREŠLA SVAKU GRANICU
Najviše pažnje izazvao je dio u kojem je Jasmina opisala odnos vlasnika i njegove porodice prema radnicima. Prema njenim tvrdnjama, vlasnikova kćerka joj je postavila neugodno pitanje o broju grudnjaka prije nego što ju je uopće upoznala. Još teža je rečenica koju je, kako tvrdi, čula od vlasnika na odlasku: “Da nisi imala dečka, bila bi moja na ovaj ili onaj način.”
Ako je ta rečenica zaista izgovorena, to nije samo “neugodnost”. To je sramota. Radnica nije došla na sezonu da trpi nečije bolesne komentare, poniženja i aluzije. Došla je da radi i da bude plaćena za svoj rad.
Komentari ispod njene objave pokazali su da mnogi imaju slična iskustva. Jedni su pisali da su i sami radili u lošim uslovima, drugi su se pitali kako je moguće da se plata isplaćuje tek na kraju sezone, a bilo je i onih koji su poručili da je trebalo odmah otići i prijaviti poslodavca.
@jasmina.krama
Javio se i jedan vlasnik restorana s Kvarnera koji je napisao da godinama zapošljava radnike iz Srbije i Bosne i Hercegovine i da je odnos prema zaposlenima ključan. I to je važno reći. Nisu svi poslodavci isti. Ima ljudi koji radnika poštuju, plate ga na vrijeme, obezbijede pristojan smještaj i žele da im se radnici vrate.
Ali baš zato treba prozivati one druge. One koji misle da je sezonski radnik neko ko treba šutjeti, trpjeti i biti zahvalan na bilo čemu. Nije radnik rob. Nije konobar mašina. Nije djevojka koja dođe iz druge države nečija igračka. I nije plata poklon, nego zarađen novac.
Sezona će proći. Turisti će otići. More će ostati isto. Ali radnik dobro pamti gdje je bio čovjek, a gdje je bio samo broj u tuđoj zaradi.
Izvor: Dnevno.hr
