Bjegunac traži novac iz BiH dok je u Hrvatskoj

Kad pročitaš ovu vijest, čovjek prvo pomisli: pa šta je ovo – bjegunac traži novac iz svoje matične države dok je u Hrvatskoj, a sud ga i dalje gleda kroz prizmu zakona! Zoran Galić, koji je od pravosuđa BiH pobjegao, sad traži otpremninu od 27.000 KM, plus kamate, jer, kako kaže vještak, ispunio je uslove za penziju još 2024. godine.

I sad, narodski rečeno – čovjek je fizički van zemlje, ali pravno gledano, još uvijek ima “papirnu moć”. Vijeće ministara ga je razriješilo, a ne smijenilo. Dakle, formalno gledano, ima pravo da traži svoj novac. I još je računica zanimljiva: vještak je gledao šest njegovih neto plata, a ne prosjek plata u BiH, što znači da je ovdje sve proračunato tako da njemu ide u korist. Skoro kao da sud, namjerno ili ne, kaže: “Dobro, možeš tražiti, ali ne očekuj čudo.”

Advokatica Zorana Galića, Ivana Grizelj Ćorluka, jasno je rekla: radni odnos ne ide po običnom ugovoru, nego po imenovanju. Kad se razrješava, pravni osnov i dalje stoji – otpremnina je na stolu. Šta reći – ovo je klasičan primjer kako zakon može biti precizan i čudan u isto vrijeme. Čovjek nije na poslu, ali ipak ima pravo na novac. I da, rok za odluku suda je zakonski, što znači da ovo neće biti brza priča za vikend, nego proces koji može trajati.

Sad, kad ovo gledaš kroz narodnu prizmu, cijela situacija je skoro komična. Ljudi svakodnevno prave probleme sa smjenama i penzijama, a evo jednog bjegunca koji kaže: “Ej, ja sam ispunio uslove, dajte mi svoj novac.” I sud se mora time baviti. Samo kažem – u životu ponekad zakon može biti baš rigidno fer, čak i kad izgleda potpuno nelogično.

Ovo je jedna od onih priča gdje bi se običan čovjek samo nasmijao: bjegunac traži otpremninu, pravna procedura ide dalje, a ljudi van suda jedva čekaju da vide kako će to završiti. I još je zanimljivo što je cijela situacija dokumentovana – ročište, vještak, advokatica, sve po pravilima. Znači, zakon funkcioniše, ali život ipak piše najčudnije priče.

Na kraju, samo kažem – u Bosni i Hercegovini ništa nije crno-bijelo. Čak ni kada netko fizički nije tu, ali formalno još uvijek igra svoju igru.