Kovačević optužuje: ‘Bošnjaci protjerani iz UIO’ – krivicu svalio na Bećirovića
Izjave političara u Bosni i Hercegovini rijetko su samo reakcije na konkretan događaj; one su gotovo uvijek i poruka biračima, signal saveznicima i upozorenje protivnicima.
Najnovija ocjena Slaven Kovačević, izrečena povodom imenovanja pomoćnika direktora Uprava za indirektno oporezivanje, uklapa se u taj prepoznatljivi obrazac: oštar ton, teške kvalifikacije i šira politička konstrukcija odgovornosti.
Suština spora je tvrdnja da među četiri imenovana pomoćnika nema predstavnika iz reda Bošnjaka. Ako je tačno da je etnička struktura u potpunosti izostavljena iz jednog konstitutivnog naroda, pitanje ravnoteže i reprezentativnosti jeste legitimna tema. Državne institucije u BiH nisu samo administrativni mehanizmi; one su i refleksija osjetljivog ustavnog kompromisa. Svako odstupanje od percepcije pravične zastupljenosti brzo postaje politički problem.
Međutim, Kovačevićev zaključak ide korak dalje – odgovornost locira u političkim odlukama koje su dovele do formiranja vlasti, posebno prozivajući Denis Bećirović i dinamiku glasanja u Predsjedništvu. Takva interpretacija ima političku logiku, ali nosi i rizik pojednostavljivanja. Imenovanja u složenom sistemu BiH rezultat su višeslojnih dogovora, stranačkih kvota i koalicijskih kompromisa. Svesti ih na jednu odluku ili jednu osobu može biti retorički efektno, ali analitički manjkavo.
Najkontroverzniji dio izjave odnosi se na formulacije o „ostvarivanju ratnih ciljeva u miru“ i „institucionalnom čišćenju“. Te riječi u BiH imaju posebnu težinu i ne bi smjele biti olako korištene. Ako postoje čvrsti dokazi sistemske diskriminacije ili namjerne etničke marginalizacije, oni zahtijevaju pravnu i institucionalnu obradu. Ako ih nema, takva retorika dodatno produbljuje nepovjerenje i cementira političke rovove.
Kovačevićev poziv na „omjer 2:1 u korist države“ u Predsjedništvu otvara još jednu staru dilemu: da li stabilnost BiH počiva na matematici etničkih odnosa ili na jačanju institucija koje nadilaze etničke podjele? Ideja političke ravnoteže ima smisla u postojećem ustavnom okviru, ali dugoročno rješenje teško da može biti samo u aritmetici. Funkcionalnost države zavisi od profesionalizma, transparentnosti i odgovornosti – bez obzira na nacionalnu pripadnost nosilaca funkcija.
Ovaj slučaj ponovo pokazuje koliko su imenovanja u BiH više od kadrovskih pitanja. Ona su simboli moći, percepcije jednakosti i političkog uticaja. Umjesto međusobnih optužbi, javnost bi najviše dobila od jasnih kriterija izbora, objavljenih biografija i mjerljivih rezultata rada imenovanih. Jer na kraju, građani ne žive od etničkih kvota nego od efikasnih institucija.
U zemlji umornoj od stalnih kriza, svaka odluka koja izaziva sumnju u pravičnost mora biti dodatno objašnjena. A svaka teška riječ – dodatno odmjerena.
