Treći pokušaj sjednice Doma naroda obilježila rasprava između Čovića i Džaferovića

U Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ponovo ista scena koju građani gledaju već godinama: sjednica počne, neko traži riječ, neko traži pauzu, a neko objašnjava zašto baš njegov prijedlog treba biti na dnevnom redu.

Ukratko – politika u Bosni i Hercegovini u svom najprepoznatljivijem izdanju.

Treći pokušaj održavanja iste sjednice već sam po sebi govori dosta. Prethodni put nije bilo kvoruma jer su delegati iz SNSD-a napustili ili oborili sjednicu, pa se sada sve ponavlja. Kao kad na daljinskom pritisnete “repeat” i opet gledate istu epizodu političke serije.

Na početku sjednice Dragan Čović pozvao je delegate da se drže dnevnog reda koji je već usaglašen na Kolegiju. Drugim riječima – da se ne predlažu nove izmjene i da se ide po planu. Na papiru to zvuči logično. Ako ste već nešto dogovorili, hajde da to završimo i krenemo dalje.

Ali tu dolazi ono “ali” koje je u bh. politici skoro pravilo.

Šefik Džaferović reagovao je prilično direktno. U suštini je rekao: sve to lijepo zvuči dok se ne pogleda šta se zapravo predlaže. Njegova poruka bila je da se ne može dopustiti da tri člana Kolegija odlučuju praktično o cijelom dnevnom redu Parlamentarne skupštine. Drugim riječima – da se mora poštovati poslovnik, a ne politička volja pojedinaca.

U jednom trenutku je to opisao slikovito: kao da je “odmotao celofan” sa lijepo upakovanog prijedloga. Narodski rečeno – dok je paket zatvoren izgleda kao poklon, ali kad ga otvorite, vidite šta je stvarno unutra.

I nije bio jedini koji je reagovao. Delegat PDP-a Nenad Vuković takođe je upozorio da se treba držati poslovnika, a ne nečijih političkih uvjerenja. Drugim riječima, poruka je bila: pravila su pravila, pa makar se nekome sviđala ili ne.

A onda dolazi klasičan potez u bh. parlamentarizmu – pauza. Delegatkinja Marina Pendeš zatražila je polusatnu pauzu, koju je predsjedavajući Kemal Ademović odobrio.

I tu se vraćamo na staru političku mudrost iz kafanskih rasprava: kad nema dogovora – napravi pauzu. Možda se u međuvremenu neko predomisli, možda se nešto dogovori iza zatvorenih vrata, a možda se samo kupi vrijeme.

Ako se sjednica nastavi i završi, planirana je i hitna sjednica odmah nakon nje. Na dnevnom redu su izmjene Zakona o plaćama u institucijama BiH i imenovanje članova Upravnog odbora javnog radiotelevizijskog servisa.

E sad, da budemo realni – to su teme koje direktno utiču na funkcionisanje države. Ali način na koji se do njih dolazi često izgleda kao politički maraton sa preprekama.

Jedan zamišljeni komentar običnog građanina mogao bi zvučati ovako:
“Ljudi moji, dok se oni dogovore šta je dnevni red, prođe pola mandata.”

I to možda zvuči kao šala, ali u toj šali ima i malo istine. Jer u Bosni i Hercegovini politika često ne počinje od rješavanja problema, nego od rasprave o tome da li uopšte smijemo početi raspravu.

Samo kažem. Komentira: Karolina Delupantes.