ŠOK U ZAGREBU: “TVRTKO NIJE HRVATSKI! Čemu negiranje Bosne?”
Kad neko kaže ono što drugi izbjegavaju
Gostovanje jedne direktorice iz Bosne i Hercegovine na hrvatskoj televiziji izazvalo je pažnju jer nije birala riječi. Ukratko – otvorila je teme o kojima se inače šuti ili govori uvijeno.
U centru priče bila je kritika načina na koji se, kako tvrdi, bosanska historija često tumači ili prisvaja izvan BiH. Navela je primjer srednjovjekovnih ličnosti i jasno poručila: ako su ti ljudi sebe smatrali bosanskim, zašto ih danas neko pokušava „prepisati“ u druge identitete?
To nije samo pitanje prošlosti. To je pitanje kako danas gledamo na državu, narod i vlastiti identitet.
Više od historije – borba za stvarnost
Njena poruka ide dalje od same historije. Ona tvrdi da priča kako ljudi u BiH „ne osjećaju državu kao svoju“ često ne odgovara onome što se stvarno vidi na terenu.
Drugim riječima – problem možda nije u ljudima, nego u narativima koji se guraju iz političkih i medijskih krugova.
A kad se takvi narativi ponavljaju godinama, oni postaju „istina“ – bez obzira na realnost.
Zato je njena izjava izazvala reakcije: jer dira direktno u ono što mnogi pokušavaju oblikovati po svom interesu.
Još veći problem: znanje bez pokrića
Ali možda najteži dio njenog izlaganja nije bio o historiji – nego o obrazovanju.
Prema njenim riječima, u praksi se sve češće dešava da ljudi dolaze s diplomama, ali bez osnovnog znanja. Zato su u firmi morali uvoditi testiranja koja otkrivaju realno stanje.
Tu dolazimo do suštine: diploma više ne znači nužno znanje.
Ako se, kako tvrdi, diplome kupuju, a kriteriji spuštaju da bi sistem opstao – onda problem nije samo u pojedincima, nego u cijelom društvu.
A to je dugoročno mnogo opasnije od bilo kakve političke rasprave.
Pitanja koja ostaju
Ako sami ne poštujemo vlastitu historiju – kako očekujemo da je drugi poštuju?
I ako mladi izlaze iz sistema bez znanja – kakvu budućnost uopšte gradimo?
