Orban izvijestio Vučića o sastanku s Putinom: ‘Hrvatska je kriva..’
Orban, Vučić i “energetski rat”: Zašto je Hrvatska ponovo u središtu regionalnih tenzija
Telefonski razgovor između Viktora Orbana i Aleksandra Vučića, održan neposredno nakon mađarskog premijera sastanka s Vladimirom Putinom, još jednom je otvorio pitanje energetske sigurnosti u regiji.
Iako je ton komunikacije bio naglašeno prijateljski, suština ostaje ista: između Mađarske, Srbije i Hrvatske ponovo se prelama energetski interes, geopolitika i ovisnost o ruskim izvorima.
Vučić je u svojoj objavi naveo kako mu je Orban prenio detalje razgovora iz Moskve, uključujući obećanje da će Mađarska podržati Srbiju u očuvanju energetske stabilnosti. No, iza diplomatskog jezika krije se mnogo složenija slika.
Mađarska nastavlja jačati veze s Rusijom uprkos sankcijama EU-a, dok Srbija pokušava pronaći način da zadrži funkcioniranje svoje energetske infrastrukture, posebno rafinerije NIS, čiji je ruski vlasnik pod sankcijama.
Ograničenja se prelijevaju na Hrvatsku, odnosno JANAF, koji je zbog sankcija obustavio transport ruske nafte prema Srbiji.
U Budimpešti i Beogradu to se tumači kao politička odluka, iako je riječ o implementaciji međunarodnih mjera. Upravo zato se Hrvatska sve češće spominje kao “krivac”, jer je jedina država na tom energetskom pravcu koja raspolaže infrastrukturom s izlazom na more.
Orban je već ranije kritizirao JANAF, tvrdeći da ne može zadovoljiti mađarske potrebe. Vučić je dodatno zaoštravao retoriku tvrdnjama da su “jedva dočekali zatvoriti cijevi”. Takve izjave uklapaju se u narativ kojim se frustracija zbog geografske zatvorenosti pretvara u politički pritisak.
Istovremeno, mogućnost da mađarski MOL kupi udio u NIS-u otvara novo pitanje: da li se radi o pokušaju da se ruski utjecaj u Srbiji smanji ili o nastojanju da se ojača mađarska pozicija u regiji?
U oba slučaja, ključni faktor ostaje pristup energetskim koridorima – a tu Hrvatska igra ulogu koju ni Beograd ni Budimpešta ne mogu zaobići.
Energetski rat na Balkanu zasad se ne vodi cijenama ili prekidima isporuka, nego narativima i optužbama. No, historija regiona pokazuje da takve tenzije lako prerastu u političke sporove šireg značaja.
Zbog toga je racionalan pristup nužan: stabilnost se ne gradi prozivkama, nego koordinacijom i poštovanjem međunarodnih obaveza.
Izvori: Dnevno.hr
