Skandal na RTRS-u: Smeta im što Bošnjaci kupuju stanove – Najavljuju „korake“

Ovo je komentar na prilog emitovan na RTRS-u, u kojem se kupovina nekretnina od strane Bošnjaka u Istočnom Sarajevu predstavlja kao „opasan trend“.

Činjenice iz samog priloga su jasne: kupovina stanova i zemljišta je zakonom dozvoljena, ne postoje javno predočeni dokazi o kršenju propisa, niti su ponuđeni zvanični statistički podaci koji bi potkrijepili teze o „planu“ ili prijetnji. Sve ostalo u prilogu pripada sferi mišljenja, interpretacija i emotivno obojenih narativa.

Voditeljica priloga, pozivajući se na „zvanične i nezvanične podatke“, uvodi tezu da kupovina stanova „vraća crne slike iz prošlosti“. Takvo povezivanje individualnih, tržišnih odluka građana s ratnim traumama nije informisanje, nego sugestija. Još problematičnije je plasiranje generalizacija o „komšijama Bošnjacima“ koje se iznose kao implicitna činjenica, bez izvora ili konteksta.

U prilogu se pojavljuje i Miroslav Vujičić, koji navodi da je „blizu 800“ stambenih jedinica kupljeno od strane Bošnjaka. Čak i da je taj broj tačan, on sam po sebi ne dokazuje nikakvu prijetnju. Bez ukupnog broja stanovnika, strukture tržišta nekretnina i uporednih podataka, takvo „prebrojavanje“ ima isključivo političku, a ne informativnu funkciju.

Još dalje ide gradonačelnik Istočnog Sarajeva, Ljubiša Ćosić, koji ovaj trend naziva „opasnim“ i najavljuje „neke korake“ kako bi se grad „zadržao onakvim kakav je bio“. To su riječi koje u demokratskom društvu moraju izazvati dodatna pitanja: koje korake, na osnovu kojih zakona i prema kome? Javnost nije dobila odgovore, ali je dobila poruku straha.

Činjenica je da su migracije unutar zemlje, kao i investicije u nekretnine, dio normalnih ekonomskih i društvenih procesa. Mišljenje da one automatski vode ka ugrožavanju jednog naroda ili entiteta predstavlja političku interpretaciju, a ne dokazanu realnost. Kada javni servis takve interpretacije emituje bez kritičke distance, on ne informiše – on učestvuje u proizvodnji podjela.

U javnom interesu je da se o demografiji i tržištu nekretnina govori na osnovu podataka i zakona, a ne kroz etničke strahove. Sve drugo vodi normalizaciji šovinizma pod krinkom „zabrinutosti“.