Komšić bez dlake na jeziku: “Ne obazirem se ni na Čovića ni na petorku – prava igra tek počinje”
Željko Komšić o Kovačeviću, Čoviću i šansama BiH
Tekst koji smo pratili daje uvid u otvoreni medijski istup Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera Demokratske fronte, povodom kandidature Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH. U uvodu je jasno da je riječ o komentarisanju političkih prilika i reakcija unutar zemlje, ali i o vanjskim porukama koje BiH dobija od ključnih međunarodnih partnera.
Komšić u intervjuu ističe da se ne obazire na Dragana Čovića ni na stranke tzv. “petorke” jer, prema njegovom mišljenju, ne postoji stvarna razlika između njih. Time naglašava da se njegova pozicija temelji na principima i ideji, a ne na stranačkim kalkulacijama. Otvoreno komentariše i reakcije koje su uslijedile nakon najave Kovačevićeve kandidature, jasno stavljajući do znanja da je politički fokus na ideji i stabilnosti, a ne na personalnim sukobima.
Posebno je zanimljiv dio o međunarodnim kontaktima. Komšić detaljno opisuje sastanke u Briselu, Londonu, Washingtonu i Parizu, ističući da Zapad od BiH očekuje stabilnost, vladavinu prava i sigurnu poslovnu klimu za američke i evropske investicije. Njegova izjava da je Dejtonski sporazum neupitan pokazuje da Bosna i Hercegovina ostaje predmet interesa velikih sila, ali i da je očuvanje suvereniteta i funkcionalnih institucija ključni zadatak domaće politike.
Takođe, zanimljive su informacije o ekonomskim projektima, poput tunela Prenj na Koridoru 5c i potencijala Južne interkonekcije, gdje se vidi da propuštene prilike utiču na strateški razvoj zemlje. Komšić komentariše i otvorena pitanja regionalnih odnosa, posebno s Hrvatskom i Srbijom, naglašavajući balansiranje kao izazov kojem možda dolazi kraj.
Sve u svemu, ovaj intervju pokazuje Komšićev pokušaj da javnosti prenese jasnu sliku političke i ekonomske realnosti, bez da ulazi u personalne svađe, ali s naglaskom na strateške interese BiH. Poruka je jednostavna: ideje i stabilnost treba da budu vodič u političkom odlučivanju, dok se međunarodni partneri i investitori prate kao ključni faktori za budućnost države.
