Izrael, Kipar i Grčka sklapaju vojni savez: Poruka Turskoj je više nego jasna
Kad se velike i vojne države okupljaju oko jednog stola, običan čovjek se s pravom zapita – da li se ovdje gradi mir ili se samo crta nova linija podjela.
Najava jačanja vojne saradnje između Izraela, Grčke i Kipra, ma koliko bila upakovana u priču o stabilnosti i sigurnosti, u ovom dijelu svijeta ne može se posmatrati naivno.
Narod s Balkana zna kako to ide: kad političari kažu „nije protiv nikoga“, obično znači da jeste – samo se to ne izgovara naglas. Netanyahuova poruka o onima koji „maštaju o obnovi imperija“ nije slučajna ni bezazlena. Iako ime Turske nije spomenuto, poruka je jasna svima koji prate odnose u istočnom Mediteranu. To je diplomatski način da se kaže: „Znamo s kim imamo posla.“
S druge strane, Grčka i Kipar ovim savezom traže dodatni osjećaj sigurnosti. Njihova historija s Turskom je duga, teška i puna nepovjerenja. U tom smislu, nije čudno što traže oslonac u Izraelu, vojno snažnoj i tehnološki naprednoj državi. Ali problem nastaje kad se sigurnost jednih gradi na strahu drugih.
Najviše zabrinjava priča o zajedničkim snagama za brzo reagovanje. To više nije samo saradnja na papiru, već konkretna vojna struktura sa avionima, brodovima i vojnicima. U regiji koja je već prepuna otvorenih rana – od Sirije, Gaze, Kipra – svaka nova vojna formacija nosi rizik da iskra postane požar.
Ne treba zanemariti ni trenutak u kojem se sve ovo dešava. Izrael je pod snažnim međunarodnim pritiskom zbog rata u Gazi i ogromnog broja civilnih žrtava. U takvoj situaciji, jačanje regionalnih saveza djeluje kao pokušaj da se pokaže snaga i spriječi politička izolacija. To možda ima smisla iz ugla politike, ali običnim ljudima donosi samo dodatnu nesigurnost.
Na kraju, dok lideri govore o stabilnosti, narod u regiji vidi nešto drugo – nove vojne vježbe, nove saveze i stare strahove. Istorija nas je naučila da se mir ne čuva gomilanjem oružja, nego dogovorima koji uključuju sve strane. A kad se neko stalno izostavlja iz tih dogovora, onda mir ostaje samo lijepa riječ u saopštenjima.
