Umro bivši premijer RS-a koji je u Hagu priznao: “Ni Srpkinje nisu bile sigurne”
Preminuo nekadašnji premijer RS-a – Svjedočenje iz Haga ostalo kao mračno upozorenje rata..
U Banjoj Luci je danas preminuo Vladimir Lukić, nekadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske i dugogodišnji univerzitetski profesor. Njegovo ime ostat će zabilježeno ne samo u političkoj historiji entiteta RS, već i u sudskim spisima Haškog tribunala, gdje je nakon rata svjedočio o haosu, gubitku kontrole i zločinima koji su se događali tokom ratnih godina u Bosni i Hercegovini.
Lukić je bio drugi premijer RS-a, a vladu je vodio od januara 1993. do augusta 1994. godine, u jednom od najtežih perioda rata. Nakon političke karijere, posvetio se akademskom radu i bio prvi dekan Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, s kojeg je danas i stigla potvrda o njegovoj smrti.
Nakon rata pojavio se kao svjedok pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u postupku protiv Ratka Mladića. U Haagu je tvrdio da je tadašnje političko rukovodstvo bosanskih Srba formalno izdavalo naredbe policiji i vojsci da djeluju u skladu sa zakonom i da štite sve građane, bez obzira na nacionalnost.
Međutim, istovremeno je priznao da vlasti nisu imale stvarnu kontrolu nad situacijom na terenu, opisujući RS kao ratnu „konfederaciju opština“ u kojoj su lokalne strukture često radile po vlastitim pravilima.
Dvije putovnice, jedno srce: Ispovijest čovjeka rastrganog između BiH i Hrvatske
Prije premijerske funkcije, Lukić je bio zadužen za kontakte s Unproforom. Tada je, prema vlastitim riječima, često dolazio u sukob s međunarodnim zvaničnicima zbog granatiranja i snajperskih napada na Sarajevo, tvrdeći da su međunarodne snage unaprijed optuživale Srbe, dok su, kako je navodio, zanemarivale zločine nad srpskim civilima.
S druge strane, Tužilaštvo u Haagu koristilo je dokumente koje je upravo Lukić slao Glavnom štabu Vojske RS, upozoravajući da pojedini vojnici pljačkaju, ubijaju i siluju civile na Grbavici i drugim područjima.
Posebnu težinu dobila je njegova tvrdnja, zabilježena i u Mladićevom ratnom dnevniku, da su vojnici počeli silovati „čak i Srpkinje“. Iako je kasnije pokušao ublažiti formulaciju, u Haagu je potvrdio da su same činjenice tačne.
Lukićevo svjedočenje ostalo je kao jedno od rijetkih javnih priznanja iz vrha tadašnje vlasti da je rat izmakao kontroli i da zločini nisu birali žrtve. Njegova smrt zatvara jedno poglavlje, ali teške riječi izrečene pred sudom ostaju trajno upozorenje o posljedicama rata i raspada sistema.
Izvor informacije: Vijesti.ba
