Svi pričaju, niko ne pregovara: Iran ide okolo prije susreta s Amerikom!”

Iranski šef diplomatije Abbas Araghchi ide na turneju prije nego što uopšte sjedne za sto sa Amerikancima. Prvo leti u Islamabad da razgovara s posrednicima, zatim ide u Muscat, pa u Moscow na dodatne konsultacije. Direktnog sastanka sa SAD-om zasad nema – sve ide okolo, preko drugih.

Plan je da se kroz te sastanke pripremi teren za novi krug pregovora između Irana i Amerike. Problem je što niko još jasno ne govori kad će se to desiti i kako će izgledati. Ukratko: svi pričaju o razgovorima, ali niko ne sjedi za stolom.

Priča okolo umjesto direktno u oči

Ovo ti je klasična ljudska stvar – kad je najvažnije, rijetko ko ide direktno. Svi traže posrednike, savjetnike, “treću stranu” koja će ublažiti stvar. Zašto? Jer niko ne želi da prvi pokaže slabost.

Iran ide redom: Pakistan, Oman, Rusija – kao da skuplja podršku i provjerava teren prije nego što se suoči s Amerikom. A i SAD rade isto, samo na svoj način. To nije diplomatija iz filma, to je čisto odmjeravanje snage i živaca.

Milanović priznao: Sa Srbijom nema dogovora – i neće ga ni biti?

Strah da ne ispadneš slab

U osnovi svega je strah. Ne vojni, nego psihološki. Strah da ćeš, ako sjedneš prvi ili pokažeš spremnost na kompromis, izgledati kao da si popustio.

Imaš isti primjer u svakodnevnom životu: posvađaš se s nekim bliskim. Obojica znate da treba sjesti i riješiti problem, ali niko neće prvi da pošalje poruku. Umjesto toga, ideš preko zajedničkih prijatelja: “Vidi šta on misli… jel se smirio?” I tako se vrti u krug.

E, isto ti rade države – samo što su ulozi mnogo veći.

Moj stav je jasan: ovo nije snaga, ovo je odugovlačenje i igra ega – a takve igre rijetko završe dobro.

Prenose svjetski mediji..