Može li zločinac umrijeti u miru dok žrtve nisu mogle ni živjeti?

Ovdje se sudaraju pravo, emocije i sjećanja koja još bole.

Ratni zločinac Ratko Mladić, koji služi doživotnu kaznu za zločine uključujući Srebrenica genocide, ponovo je u centru pažnje. Iz Srbije dolaze sve glasniji zahtjevi da ga se pusti na liječenje zbog teškog zdravstvenog stanja.

Njegova porodica, ali i pojedini zvaničnici, traže da mu se omogući da posljednje dane provede van zatvora, pozivajući se na tzv. “Mandelina pravila” – standarde United Nations o humanom postupanju prema zatvorenicima.

Navodi se da je njegovo stanje ozbiljno pogoršano, da je imao moždane udare i da je sada “kraj života”. Srbija nudi garancije da bi boravio na liječenju, ali konačnu odluku donosi sud u Haagu.

Pravda ili sažaljenje?

Ovdje dolazimo do najtežeg pitanja.

Da li čovjek osuđen za najteže zločine ima pravo na sažaljenje?

Jedni kažu – svako ima pravo na dostojanstvo, bez obzira na presudu. Drugi kažu – postoje granice, i ovo je jedna od njih.

I iskreno – ovo nije isto kao običan zatvorenik. Ovo je čovjek čije ime za mnoge znači gubitak, bol i nepravdu.

Zato svaka priča o njegovom puštanju automatski otvara rane koje nikad nisu zatvorene.

Mentalitet: “naš” i “njihov”

Ova situacija otkriva staru bolest Balkana.

Kad je “naš”, tražimo razumijevanje. Kad je “njihov”, tražimo kaznu.

I to je problem.

Ne gledamo činjenice – gledamo stranu.

Evo ti primjer iz života. Kad neko iz tvoje porodice napravi grešku, tražiš opravdanje: “nije on takav”, “situacija ga natjerala”. Ali kad to uradi neko drugi – odmah je kriv bez izuzetka.

Ista logika se sada koristi, samo na mnogo većem nivou.

Gdje je granica humanosti?

“Mandelina pravila” postoje s razlogom – da se i zatvorenici tretiraju kao ljudi.

Ali pitanje je: da li se ta pravila mogu primijeniti isto na sve?

Ako se pusti zbog bolesti – jedni će reći da je to humanost. Drugi će to vidjeti kao nepravdu prema žrtvama.

I tu nema lakog odgovora.

Ali jedna stvar je jasna – svaka odluka, kakva god bila, neće zatvoriti ovu priču. Samo će je ponovo otvoriti.

Porodica moli, Haag ne popušta: Ratko Mladić neće izaći živ iz zatvora

Realnost koju treba reći

Ovo nije samo pravno pitanje. Ovo je emotivna bomba.

I treba biti iskren:

Za mnoge ljude, ideja da čovjek osuđen za takve zločine ode kući “da umre u miru” jednostavno nije prihvatljiva.

Jer oni koji su izgubili svoje – nisu imali tu mogućnost.

Možda zakon traži humanost, ali sjećanja traže pravdu – a to dvoje rijetko ide zajedno.