Vijesti

ŠOK IZJAVA: “Što je gore u BiH – njima je bolje!”

Skup u Zagrebu je susret kršćanskih cionista i neonacista

Kad političari prestanu dolaziti na sjednice – to više nije politika, to je blokada.

Zlatko Miletić otvoreno je poručio da nedolazak delegata iz RS na sjednice Doma naroda nije slučajan, nego svjesna strategija. Prema njegovim riječima, time se ne blokira samo jedna institucija, nego cijeli sistem – od zakona o platama do ekonomskih pitanja poput akciza i PDV-a.

Drugim riječima – država stoji, jer neko odluči da ne dođe.

On ide i korak dalje: tvrdi da što je stanje u BiH gore, to pojedinim političkim opcijama više odgovara. Jer u haosu, kaže, lakše se guraju ideje poput secesije ili novih podjela.

Kad ne radiš – to je poruka

Ovo nije običan politički sukob.

Kad neko bojkotuje institucije, to je poruka: “Ne priznajemo igru.”

I tu nastaje problem. Jer sistem može funkcionisati samo ako svi igraju po pravilima. Kad jedan dio odluči da ne učestvuje – sve staje.

To je kao kad u firmi pola ljudi odluči da ne dolazi na posao. Ne mora niko ništa reći – rezultat je isti: kolaps.

Teške riječi, još teža realnost

Miletić nije birao riječi ni kad je komentarisao skup u Zagrebu. Nazvao ga je susretom “kršćanskih cionista i neonacista”.

To su ozbiljne optužbe i pokazuju koliko je atmosfera zategnuta.

Jer kad političari počnu koristiti takve izraze, jasno je da više nema dijaloga – samo sukob narativa.

Što gore – to bolje..

Ovo je najopasniji dio cijele priče.

Ako neko stvarno vjeruje da mu odgovara haos, onda nema motiv da stvari popravi.

Evo ti jednostavan primjer. Imaš čovjeka koji želi otići iz firme. Ako firma dobro radi – teže će otići. Ali ako sve propada – njegov odlazak postaje logičan.

Isto to, samo na nivou države.

Ako sistem ne funkcioniše, lakše je reći: “Eto vidite, ovo ne može opstati.”

Realnost koju svi vide, ali rijetko ko kaže

BiH već godinama živi između blokade i pokušaja dogovora.

Jedni guraju priču o raspadu. Drugi o očuvanju. Treći o preuređenju.

Ali dok se oni prepucavaju – obični ljudi čekaju zakone, plate, rješenja.

I tu je najveći problem.

Jer političke igre možda donose poene, ali građanima ne donose ništa.

Najopasnija stvar nije sukob mišljenja – nego kad neko svjesno koči sistem da bi dokazao da ne radi.

Izvori:
Informacije preuzete i prilagođene iz relevantnih medijskih i institucionalnih izvora.

Napomena:
Sadržaj ima informativni karakter i može uključivati procjene, mišljenja i interpretacije dostupnih podataka.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button