Kako prenosi CNN, Iran je sahranu ubijenog vrhovnog vođe Alija Khameneija pretvorio u ogroman politički i vjerski spektakl. Ali ovo nije samo oproštaj od jednog čovjeka.
Ovo je poruka. I to poruka s više adresa: Americi, Izraelu, protivnicima režima, ali i vlastitom narodu.
Iran želi pokazati da nije pao, da nije slomljen i da, uprkos ratu, sankcijama, siromaštvu i unutrašnjem nezadovoljstvu, režim i dalje stoji na nogama. Zato se ova sahrana ne organizira skromno, nego kao državni događaj ogromnih razmjera.
Milioni ljudi, zatvoreni aerodromi, blokirani gradovi, hiljade spasilaca, vojske, policije, novinara i stranih delegacija. Sve je podređeno jednoj slici: država je ranjena, ali nije pokorena.
SAHRANA KAO POLITIČKA PORUKA
U ovakvim režimima sahrane velikih vođa nikada nisu samo sahrane. One su predstava moći. Narod plače, kamere snimaju, zastave se vijore, govori se o mučeništvu, izdaji i osveti. Cilj je da se smrt vođe pretvori u novu energiju režima.
Khamenei je za života bio simbol tvrde politike, sukoba sa Zapadom i otpora američkom utjecaju. Za jedne je bio vođa koji je branio Iran od stranog pritiska.
Za druge je bio čovjek pod čijom su vlašću gušeni protesti, zatvarani kritičari i siromašen običan narod. Upravo zato je ova sahrana komplikovana: jedni ga oplakuju, drugi šute, treći samo gledaju kako da prežive gužve, nestašice i blokade.
VJERA, STRAH I DRŽAVNA REŽIJA
Iran je svjesno cijelu ceremoniju obavio vjerskom simbolikom. Mjesec Muharrem, priča o mučeništvu, povorke kroz svete gradove i ukop u Mashhadu nisu izabrani slučajno. Time se Khamenei ne predstavlja samo kao političar, nego kao mučenik. A mučenik, u očima vjernog dijela naroda, ne umire običnom smrću, nego postaje ideja.
Tu leži snaga ove poruke. Režim pokušava reći: ubili ste čovjeka, ali ste stvorili simbol. To je stara politička metoda. Kada se vlast nađe pod pritiskom, ona često traži veliki emotivni događaj koji će okupiti narod, utišati podjele i preusmjeriti bijes prema vanjskom neprijatelju.
Iran poslao žestoko upozorenje SAD-u i Izraelu pred pogreb Hamneija
ALI NAROD NE ŽIVI OD CEREMONIJA
Ipak, postoji i druga strana slike. Običan čovjek ne živi od velikih govora, zastava i državnih povorki. Ako nema goriva, posla, sigurnosti i normalnog života, nijedna ceremonija ne može sakriti stvarnost. Zato je najvažnije pitanje šta će se desiti poslije sahrane.
Posebno je važno hoće li se novi vođa Mojtaba Khamenei pojaviti u javnosti.
Ako se pojavi, režim će to predstaviti kao dokaz stabilnosti. Ako ostane skriven, krenut će nova pitanja: ko stvarno vodi državu, koliko je vlast sigurna i da li Iran ulazi u još neizvjesniju fazu.
Na kraju, ova sahrana jeste velika poruka svijetu, ali možda još veća poruka samom Iranu. Režim želi pokazati snagu. Protivnici vide propagandu. A običan narod, kao i uvijek, plaća cijenu velikih igara velikih ljudi.
Izvor: CNN, AP, Reuters, Al Jazeera
