Moskva više ne priča ispod glasa. Sad već lupaju sjekirom po panju i svima poručuju: spremamo se za veliki rat.
Kako prenosi Večernji.hr, organizatori ruskog festivala dronova Dronnitsa otvoreno su naveli da je jedan od ciljeva ovogodišnjeg okupljanja priprema za “veliki rat s NATO-om”. E pa kad ti neko tako kaže, onda nema više one priče “ma neće, ma nije, ma samo se šale”. Nije ovo dječija igra, nego ozbiljna poruka iz zemlje koja već skoro četiri i po godine vodi krvavi rat u Ukrajini.
A Kremlj nek priča šta hoće. Jedno govore pred kamerama, drugo se radi u fabrikama. Narod bi rekao: ne vjeruj čovjeku koji ti se smije, a iza leđa oštri sjekiru.
RUSIJA PRAVI DRONOVE KAO DA SUTRA NEMA
Rat u Ukrajini je pokazao jednu stvar: danas ne moraš ni vidjeti vojnika da bi te pogodio rat. Dovoljno je da ti iznad glave zazvrči dron i gotovo. Nekad se rat vodio puškom, tenkom i topom. Danas mali komad plastike i elektronike može napraviti haos veći nego četa vojnika.
Rusija to dobro zna. Ukrajina isto. I jedni i drugi su od dronova napravili glavno oružje. Dok se NATO godinama uljuljkivao u skupe sisteme i debele govore, rat na istoku je pokazao da se moderno bojište mijenja preko noći.
Na tom ruskom skupu ne okupljaju se ljudi da pričaju o snimanju svadbi iz zraka. Okupljaju se proizvođači, operateri i vojni ljudi da vide kako dronom lakše pronaći, pogoditi i uništiti cilj. To je surova istina, bez celofana.
A kad organizatori kažu da se spremaju za veliki rat s NATO-om, onda to više nije teorija zavjere iz komentara. To je signal. Glasno i jasno.
EVROPA SE PRAVI MIRNA, A NOGE JOJ DRHTE
Ukrajina već dugo upozorava da bi Rusija, kad završi ili zamrzne rat u Ukrajini, mogla okrenuti pogled prema drugim evropskim zemljama. Spominju se Poljska, Estonija, Latvija i Litvanija. Neki NATO zvaničnici govore da bi istočno krilo Saveza u narednim godinama moglo biti pod ozbiljnom prijetnjom.
Naravno, iz Moskve odmah kažu da su to gluposti. Kažu da nemaju namjeru napasti Evropu. Ali problem je što se ratovi ne najavljuju uvijek lijepim plakatom i pečatom. Prvo ide propaganda, pa proizvodnja oružja, pa provokacije, pa “nije naše”, pa “morali smo”.
I tako običan narod uvijek zadnji sazna da je vrag odnio šalu.
Zapad sad priča o jačanju odbrane, povećanju vojnog budžeta i spremnosti za veliki sukob. Lijepo. Samo se postavlja pitanje gdje su bili ranije. Jer kad vuk već siđe među ovce, kasno je popravljati ogradu.
RAT SE VEĆ VODI, SAMO GA NE ZOVU TAKO
Ne mora rat uvijek početi tako što neko pređe granicu tenkom. Danas rat počinje preko interneta, preko lažnih vijesti, preko hakera, preko sabotaža, preko pritiska na struju, gas, pruge, luke i komunikacije.
Zapadni zvaničnici tvrde da Rusija već vodi hibridni rat protiv NATO-a. To znači da se udara tamo gdje boli, ali tako da se uvijek može reći: “Nismo mi.” To je kao kad ti neko noću posiječe ogradu, pusti stoku, pa ujutro kaže da je vjetar kriv.
Rusija je svoju vojnu industriju nabrijala do daske. Prave se tenkovi, oklopna vozila, artiljerija i dronovi. Fabrike rade, vojska se uči, rat u Ukrajini služi kao krvavi poligon, a svijet gleda i pita se šta dolazi poslije.
I zato ovo nije vijest za čitanje uz kafu pa da se odmah zaboravi. Ovo je upozorenje.
Ne treba paničiti, ali treba otvoriti oči. Kad velika sila javno govori o pripremi za rat s NATO-om, kad dronove pravi kao da su čavli, kad Evropa uvježbava scenarije napada, onda je jasno da mir više ne stoji na debelom zidu, nego na tankoj grani.
A kad grana pukne, neće prvi stradati oni u odijelima. Stradat će običan čovjek, radnik, seljak, šofer, otac, sin i majka. Kao i uvijek.
Veliki oštre sjekire, a mali narod moli Boga da drvo ne padne preko njegove kuće.
Izvor: Večernji.hr / Newsweek
