LEPA BRENA I RATNA 1993. GODINA: PRIČA KOJA SE NA BALKANU NE ZABORAVLJA LAKO
Kako prenosi Dnevno.hr, priča o Lepoj Breni i njenom boravku kod Karlovca tokom ratne 1993. godine ponovo je otvorila staru i osjetljivu temu koja se na ovim prostorima nikada do kraja nije zatvorila. Jedni kažu da je riječ o pjevačici koja je išla spasiti oca i porodicu. Drugi ne mogu preći preko snimaka i nastupa pred srpskom vojskom u vrijeme kada su rane bile svježe, a rat gutao živote.
I tu je zapravo cijela balkanska tragedija. Kod nas ni pjesma nije samo pjesma, ni koncert nije samo koncert, ni prošlost nije samo prošlost. Sve se pamti, sve se vadi iz ladica i sve se ponovo vraća pred narod.
KAD UMJETNIK UĐE U RATNU PRIČU
Lepa Brena bila je jedno od najvećih muzičkih imena bivše Jugoslavije. Rođena kao Fahreta Jahić, iz Brčkog, s karijerom koja je prelazila granice republika, naroda i tadašnjih podjela, godinama je važila za simbol jedne velike zajedničke scene.
Ali rat je promijenio sve. Promijenio je države, porodice, prijateljstva, komšiluke, pa i način na koji se gleda na poznate ličnosti. Ono što je nekada bilo regionalno, preko noći je postalo nacionalno. Ono što je nekada spajalo ljude, mnogima je postalo razlog za sumnju.
Breni se godinama zamjera ono što se vezuje za ratnu 1993. godinu i njen boravak na području pod kontrolom srpskih snaga kod Karlovca. Ona je više puta govorila da je tada otišla zbog oca i porodice, tvrdeći da nije imala namjeru nikoga provocirati, vrijeđati ili slati političku poruku.
Međutim, narod koji je prošao rat ne gleda samo šta neko kaže poslije. Gleda se i gdje je neko bio tada, s kim je bio, pred kim je pjevao i kako je to izgledalo ljudima koji su u isto vrijeme zakopavali najmilije.
PROŠLOST SE NE BRIŠE JEDNOM IZJAVOM
Brena je, prema navodima iz teksta, poručila da je muzika tu da spaja ljude i da umjetnici ne bi trebali isticati nacionalni ili vjerski identitet ispred umjetnosti. To lijepo zvuči i u miru bi vjerovatno većina ljudi potpisala takvu rečenicu.
Ali problem je što rat nije običan period. Rat nije nesporazum koji se riješi jednom izjavom i jednim koncertom. Rat nosi mrtve, izbjegle, spaljene domove, logore, strah i poniženje. Zato ljudi na Balkanu često ne reaguju samo na pjesmu, nego na simboliku.
Kada neko ko je bio velika zvijezda bivše države dođe da nastupa u Hrvatskoj, Bosni ili bilo gdje gdje ratne rane još bole, normalno je da se ljudi pitaju šta se zaista dešavalo. Normalno je da borci, porodice žrtava i običan narod imaju pravo na svoj osjećaj.
S druge strane, nije pošteno ni svakoga vječno držati pod optužbom bez jasnih činjenica. Ako neko tvrdi da je išao spasiti porodicu, to se mora čuti. Ali isto tako, javne ličnosti moraju znati da se ratna prošlost ne može tek tako gurnuti pod tepih.
MUZIKA SPAJA, ALI ISTINA MORA PRVA
Najlakše je reći da muzika spaja ljude. I treba da spaja. Ali prije pjesme mora doći istina. Prije aplauza mora doći poštovanje prema onima koji su preživjeli najgore. Nema pomirenja ako se od naroda traži da zaboravi ono što ga još boli.
Lepa Brena ima svoju publiku i danas. Ima ljude koji je slušaju bez obzira na sve. Ali ima i onih koji ne mogu zaboraviti ratne slike i pitanja na koja, po njihovom mišljenju, nikada nisu dobili dovoljno jasan odgovor.
To je suština ove priče. Nije problem samo jedna pjevačica. Problem je što Balkan još uvijek živi između nostalgije, bola, politike i neizgovorenih istina. Dok god se te stvari budu preskakale, svaki koncert može postati rasprava o ratu.
I zato, ko god želi nastupati pred ljudima koji su prošli rat, mora razumjeti jedno: publika ne traži samo pjesmu. Publika traži poštovanje, objašnjenje i ljudskost.
Izvor: Dnevno.hr
