PRITISAK IZ BANJE LUKE NA BHRT: KADA DRŽAVNI SERVIS SMETA, ONDA SE TRAŽI NJEGOVO GAŠENJE
Kako prenosi Slobodna Bosna, nove kritike predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića na račun BHRT-a ponovo su otvorile staru priču o javnim servisima, političkom pritisku i dvostrukim aršinima. Minić zamjera BHRT-u navodni propust u prilagođavanju muzičkog programa tokom Dana žalosti u Republici Srpskoj, ali se tu odmah postavlja jednostavno pitanje: ko ovdje zaista poštuje žrtve, a ko ih koristi za političke obračune?
Jer nije problem da se traži poštovanje dana žalosti. To je civilizacijska stvar. Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje, bez obzira na ime, vjeru i naciju. Problem nastaje kada se žalost traži samo onda kada odgovara jednoj politici, a šuti se onda kada treba pokazati minimum poštovanja prema žrtvama drugog naroda.
Tu priča prestaje biti briga za javni servis, a postaje politička kampanja.
DVOSTRUKI ARŠINI I STARA META
BHRT je državni javni servis i od njega se s pravom očekuje profesionalnost. Ali kada iz Banje Luke stižu napadi na BHRT, onda se ne može praviti da ne postoji šira slika. Godinama se upravo iz politike koja dolazi iz RS-a prema BHRT-u vodi odnos koji više liči na iscrpljivanje nego na želju da javni servis normalno radi.
Ako se već govori o standardima, onda se mora govoriti o svima. Ne može se od BHRT-a tražiti stroga osjetljivost prema danima žalosti koje proglašava Vlada RS-a, a istovremeno prešutjeti kako se RTRS odnosi prema 11. julu i genocidu u Srebrenici.
To je ono što običan narod vidi. Nije narod slijep. Kada treba kritikovati Sarajevo, onda se diže galama do neba. Kada treba pogledati u vlastito dvorište, tada nastaje tišina.
SREBRENICA SE NE MOŽE GURNUTI POD TEPIH
Prema navodima iz teksta, RTRS nikada nije na odgovarajući način prilagodio program niti obilježio Dan žalosti povodom genocida u Srebrenici. A Srebrenica nije politička želja, nije nečija emocija i nije stvar dnevne rasprave. Genocid u Srebrenici je pravno utvrđena činjenica kroz međunarodne presude.
Zato posebno bode oči kada se od BHRT-a traži osjetljivost, a istovremeno se godinama ignoriše bol porodica koje svakog 11. jula ukopavaju kosti svojih najmilijih. To nije profesionalizam. To je selektivno pamćenje.
Niko razuman ne spori da i srpske žrtve zaslužuju poštovanje. Svaka majka koja je izgubila dijete zna šta je bol. Ali jedno je ljudsko sjećanje na žrtve, a drugo je političko pravljenje vještačkog balansa tamo gdje sudske činjenice govore drugačije.
Kada se žrtve koriste da bi se napao državni javni servis, onda to više nije ni pijetet ni moral. To je politika preko leđa mrtvih.
BHRT KAO NEPOŽELJNA INSTITUCIJA
Suština ove priče nije samo jedan istup Save Minića. Suština je mnogo dublja. BHRT je već dugo meta političkih pritisaka i finansijskog gušenja. Iz SNSD-a se ne krije nezadovoljstvo postojanjem državnog javnog servisa, a svaki novi povod koristi se da se ta institucija dodatno oslabi.
Ako javni servis nema stabilno finansiranje, ako mu se gomilaju dugovi, ako se zakonska rješenja blokiraju i ako se na njega stalno vrši politički pritisak, onda se ne radi o slučajnosti. To liči na plan da se BHRT iscrpi, obesmisli i na kraju predstavi kao problem koji treba ugasiti.
A državni javni servis, sa svim svojim manama, nije privatna igračka nijedne stranke. On pripada građanima Bosne i Hercegovine. Pripada i Bošnjacima, i Srbima, i Hrvatima, i svima ostalima koji ovu zemlju smatraju svojom.
Zato napadi na BHRT ne smiju proći kao obična dnevna prepirka. Treba jasno reći: javni servis se može i mora kritikovati kada griješi, ali ga se ne smije rušiti političkom kampanjom. Posebno ne iz kuhinje onih koji godinama šute na vlastite propuste.
Na kraju, poštovanje žrtava ne dokazuje se saopštenjima, optužbama i političkim napadima. Dokazuje se dosljednošću. Ako tražiš poštovanje za svoje žrtve, moraš imati poštovanje i za tuđe. Sve drugo je licemjerje.
Izvor: Slobodna Bosna
