Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović obratio se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija povodom obilježavanja sjećanja na genocid u Srebrenici, poručivši da poricanje genocida nad Bošnjacima nije sloboda govora, nego uvreda mrtvima i prijetnja živima.
U govoru u New Yorku, Bećirović je podsjetio da su upravo u prostorijama Ujedinjenih nacija kroz historiju donesene odluke koje su mijenjale tok čovječanstva, a među takve odluke svrstao je i Rezoluciju o Srebrenici. Prema njegovim riječima, usvajanje te rezolucije predstavlja trijumf istine i važan korak prema pravdi.
SREBRENICA NIJE STATISTIKA
Bećirović je naglasio da konačne presude međunarodnih sudova jasno potvrđuju da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima. Poručio je da se te sudske odluke ne mogu izbrisati iz historije čovječanstva, ma koliko se neki trudili da ih relativiziraju, prešute ili predstave kao političku interpretaciju.
Posebno snažna bila je njegova poruka da genocid nije statistika. I zaista, Srebrenica nisu samo brojevi. Srebrenica su ljudi. Imena. Porodice. Dječaci koji nisu stigli odrasti. Očevi koji se nisu vratili. Majke koje su decenijama čekale da pronađu makar jednu kost svog djeteta.
Kada se kaže više od 8.000 ubijenih, to nije hladna brojka u izvještaju. To su hiljade prekinutih života, hiljade neispričanih priča i hiljade porodica koje su ostale obilježene zauvijek.
NEGIRANJE KAO NOVI NAPAD
Bećirović je poručio da je poricanje genocida nad Bošnjacima anticivilizacijski čin, uvreda mrtvima i prijetnja živima. To je rečenica koja pogađa suštinu.
Jer negiranje genocida nije obična politička provokacija. Nije to “drugo mišljenje”. Nije to rasprava za televizijski studio. Kada neko negira genocid, on ne vrijeđa samo historijske činjenice. On ponovo udara na žrtve, na njihove porodice i na društvo koje pokušava živjeti s ranom koja nikada ne može potpuno zarasti.
Još opasnije, negiranje šalje poruku da zlo nije bilo dovoljno zlo da bi se priznalo. A tamo gdje se zločin negira, tamo se otvara prostor da se isti obrazac mržnje jednog dana ponovi.
Zato je Bećirović posebno naglasio preventivnu dimenziju 11. jula. Sjećanje na Srebrenicu nije samo gledanje unazad. To je upozorenje budućnosti. Genocid se ne sprečava tek onda kada počnu masovna ubistva. Sprečava se ranije, kroz obrazovanje, kroz borbu protiv govora mržnje, kroz zaštitu ljudskog dostojanstva i kroz jasno suprotstavljanje onima koji zločince pretvaraju u heroje.
ISTINA KAO TEMELJ MIRA
U svom obraćanju Bećirović je povukao razliku između društava koja su imala snage suočiti se s vlastitom mračnom prošlošću i onih koja to odbijaju uraditi. Poruka je jasna: bez istine nema stabilnosti, a bez pravde nema pomirenja.
To je lekcija koju Balkan nikako da nauči do kraja. Ovdje se često traži pomirenje bez priznanja, mir bez pravde i budućnost bez suočavanja s prošlošću. Ali to ne ide. Ne može se graditi normalno društvo ako se žrtvama govori da šute, dok se zločinci slave.
Bećirović je posebno istakao da ideologija “velike Srbije”, koja je dovela do genocida, nije ostvarila svoje ciljeve. Prema njegovim riječima, nije uspjela zbog dostojanstva Majki Srebrenice, zbog presuda međunarodnih sudova i zbog Rezolucije o Srebrenici.
To je važna poruka. Jer Srebrenica nije poražena time što su ubijeni ljudi. Srebrenica bi bila poražena tek kada bi istina bila ubijena. A istina je, uprkos svemu, preživjela.
MAJKE SREBRENICE KAO SAVJEST SVIJETA
Najveća moralna snaga ove priče nisu političari, rezolucije ni međunarodne govornice. Najveća snaga su Majke Srebrenice. Žene koje su izgubile najviše, a ipak su decenijama dostojanstveno tražile istinu, pravdu i mezare za svoju djecu.
One nisu tražile osvetu. Tražile su istinu.
I upravo zato su jače od svih negatora. Jer negator može vikati, ali majka koja stoji kraj mezara svog sina ima istinu pred kojom propaganda nema snagu.
Bećirovićev govor u UN-u zato nije samo diplomatski nastup. To je poruka da Bosna i Hercegovina neće pristati na brisanje vlastite boli, da žrtve neće biti pretvorene u fusnotu i da genocid u Srebrenici ostaje svjetska činjenica, a ne lokalna rasprava.
Na kraju, njegova poruka da istinu o Srebrenici danas čuvaju ljudi širom svijeta možda je i najvažnija. Jer kada istinu čuva samo jedan narod, negatori se nadaju da će je umoriti. Ali kada je čuva svijet, onda ona postaje trajna opomena.
Srebrenica je rana Bosne i Hercegovine, ali je i lekcija čovječanstvu.
I zato 11. juli nije dan za šutnju pred lažima. To je dan kada se mora reći jasno: genocid se dogodio, žrtve imaju imena, sudovi su rekli istinu, a negiranje je nastavak nepravde drugim sredstvima.
Izvor: N1, Slobodna Bosna
