Prema Vijesti.ba i N1, Mirsad Tokača je zaustavljen u Rogatici jer je na vozilu imao malu zastavu Republike Bosne i Hercegovine, nakon čega je priveden u policijsku stanicu, zastava mu je oduzeta, a uručen mu je prekršajni nalog od 100 KM.
Detektor je još ranije pisao da policija RS nastavlja kažnjavati isticanje zastave RBiH uprkos sudskim odlukama koje su zaključivale da pokazivanje takve zastave nije prekršaj ni krivično djelo prema važećim zakonima.
Mirsad Tokača zaustavljen je u Rogatici zbog male zastave Republike Bosne i Hercegovine na anteni automobila. Ne zbog opasne vožnje. Ne zbog incidenta. Ne zbog vrijeđanja bilo koga. Nego zbog zastavice koja je lepršala na vozilu dok se kretao putem.
I tu počinje suština problema.
Ako jedna mala zastava na anteni automobila postaje razlog za rotaciju, privođenje, oduzimanje zastave i prekršajni nalog od 100 KM, onda se više ne govori samo o javnom redu i miru. Govori se o političkoj poruci. A poruka glasi: u ovom dijelu Bosne i Hercegovine ni simbol države Bosne i Hercegovine nije dobrodošao.
To je opasno.
ZASTAVA KOJA JE “UZNEMIRILA” SISTEM
Prema riječima Mirsada Tokače, policija ga je zaustavila na izlazu iz Rogatice, privela u policijsku stanicu i uručila mu prekršajni nalog zbog navodnog kršenja javnog reda i mira. On je odbio prihvatiti kaznu i zatražio sudsko odlučivanje.
I to je najvažniji dio priče.
Jer ako neko smatra da je zastava Republike Bosne i Hercegovine zabranjena, neka to dokaže pred sudom. Ako tvrdi da je lepršanje zastavice na automobilu uznemirilo javnost, neka objasni koga je tačno uznemirilo vozilo u pokretu. Ako se tvrdi da je time narušen javni red i mir, onda bi valjalo objasniti od kada se mir u jednom mjestu ruši komadom platna veličine dlana.
Satira se ovdje sama piše. U zemlji u kojoj se svakodnevno vrijeđaju žrtve, negiraju presude, prijeti se otcjepljenjem i ponižavaju povratnici, sistem se odjednom “uznemiri” kada vidi malu zastavu na anteni auta.
Dakle, nije problem kad se ruši država riječima.
Problem je kad se ona spomene simbolom.
PRAVNI PUT KAO ODGOVOR
Tokača je poručio da želi sudski postupak i da će se “vidjeti na sudu”. To je najispravniji put. Ne incident, ne svađa na ulici, ne guranje s policijom. Sud.
Ako policija vjeruje da ima osnov, neka to brani pred sudijom. Ako građanin vjeruje da mu je prekršeno pravo, neka to dokumentuje i ospori. Upravo tu se vidi razlika između pravne borbe i političkog inata.
Ovo nije samo Tokačin slučaj. Ovo je test za sve građane koji smatraju da imaju pravo nositi i isticati obilježja koja nisu zabranjena. Ako se kazne budu plaćale automatski, onda praksa postaje jača. Ako se svaki nalog gura pred sud, onda sistem mora objasniti šta tačno kažnjava i na osnovu kojeg zakona.
A tu nastaje problem za one koji bi najradije da se pravo tumači po dnevnoj politici.
POVRATNICI POD PRITISKOM
Tokača je posebno upozorio da se ne radi samo o njemu, nego o širem pritisku na povratnike i ljude koji prolaze kroz manji bh. entitet. I tu treba biti potpuno otvoren: posljednjih sedmica sve više se govori o kažnjavanju, zaustavljanju i pritiscima zbog simbola Republike Bosne i Hercegovine i Armije RBiH.
Kada se takve stvari počnu dešavati u nizu, onda to više ne izgleda kao slučajnost. Izgleda kao poruka.
A poruka povratnicima je najopasnija: budite tihi, ne pokazujte ko ste, ne nosite simbole koji podsjećaju na državu, ne talasajte, ne smetajte.
To nije javni red i mir.
To je disciplinovanje.
I zato ovakvi slučajevi moraju izaći iz lokalnih policijskih zapisnika i doći pred javnost, sudove, ombudsmane, institucije Bosne i Hercegovine i međunarodne organizacije. Jer pravo na identitet i slobodu izražavanja ne smije zavisiti od toga kroz koji entitet vozite automobil.
POLICAJCI I NAREDBE S VRHA
Tokača je rekao i nešto važno: policajci u stanici bili su korektni i da su to “djeca koja vrše nečije naređenje”. Time je razdvojio obične službenike od politike koja stoji iza ovakvih postupaka.
I to je pametno.
Nije suština u tome da se pojedinačni policajac pretvori u glavnog krivca. Suština je u sistemu koji mu daje nalog da zaustavlja ljude zbog simbola koji nisu zabranjeni. Suština je u politici koja stalno testira granice: danas zastavica, sutra majica, prekosutra pjesma, a onda i sama riječ Bosna.
Tako to ide kada se pravo pretvori u političku palicu.
Prvo kažu da štite javni red.
Onda kažu da štite osjećaje građana.
Onda kažu da su “neki simboli provokacija”.
A na kraju ispadne da je najveća provokacija sama činjenica da neko ne pristaje da mu izbrišu državni i historijski identitet.
ZASTAVA NIJE INCIDENT
Tokača tvrdi da nije provocirao nikoga, nije se zaustavljao, nije pravio skup, nije vrijeđao prolaznike. Samo je vozio automobil sa zastavicom na anteni.
Ako je to dovoljno za privođenje, onda problem nije u zastavi.
Problem je u onima koje zastava toliko nervira da moraju uključiti rotaciju.
Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država. Republika Bosna i Hercegovina je dio njenog historijskog kontinuiteta. Ta zastava za mnoge građane nije provokacija, nego sjećanje, identitet i simbol vremena kada se branila država.
Neko je može voljeti ili ne voljeti. Može mu smetati politički, emocionalno ili historijski. Ali pitanje je da li država smije kažnjavati građanina samo zato što simbol nije po ukusu lokalne vlasti.
Ako smije, onda više ne govorimo o pravu. Govorimo o sili.
ŠTA SAD TREBA RADITI
Najgore bi bilo da se ovakvi slučajevi svedu na jednu vijest koja traje dva dana. Potrebno je dokumentovati svaki slučaj: ko je zaustavljen, gdje, zbog čega, koji član zakona je naveden, koji policajac je postupao, šta piše u nalogu i kako je sud odlučio.
Ako sudovi nastave obarati takve naloge, onda treba javno pitati: ko naređuje policiji da nastavlja praksu za koju sudovi već kažu da nije zakonita?
Jer to je suština.
Nije stvar u 100 KM.
Stvar je u principu.
Ako danas platite 100 KM zbog zastave, sutra će neko platiti kaznu zbog majice, prekosutra zbog fotografije, a onda će se građani sami početi cenzurisati. Upravo to je cilj ovakvih pritisaka: ne da kazne sve, nego da uplaše mnoge.
Tokača je uradio ono što bi svaki građanin trebao uraditi u takvoj situaciji: odbio je prihvatiti kaznu kao gotovu stvar i tražio sud.
Sada je red na institucijama da pokažu postoji li pravo jače od političke nervoze.
Jer ako mala zastava na anteni automobila može “uznemiriti” cijeli sistem, onda sistem nije jak.
Samo je nesiguran.
Izvori: Vijesti.ba, FENA, N1, Detektor, Oslobođenje.
