Kako prenosi Slobodna Bosna, američka vojska izvela je novi talas silovitih udara na iranske ciljeve, a centar najnovije eskalacije ponovo je Hormuški tjesnac, najosjetljivija morska tačka za svjetsku trgovinu energentima.
Američka Centralna komanda, CENTCOM, objavila je da su pogođeni iranski sistemi protuzračne odbrane, obalne radarske lokacije, raketni i dronski kapaciteti, kao i mala plovila povezana s iranskim vojnim snagama. Prema navodima američke strane, cilj udara je smanjenje sposobnosti Irana da nastavi prijetiti međunarodnom brodskom prometu kroz Hormuški tjesnac.
Ovo više nije samo poruka upozorenja. Ovo je vojna operacija koja pokazuje da Washington više ne želi samo verbalno odgovarati Teheranu, nego ga direktno pogađa tamo gdje smatra da Iran gradi sposobnost za napade na brodove.
HORMUZ KAO CRVENA LINIJA
Hormuški tjesnac nije običan morski prolaz. Kroz njega prolazi ogroman dio svjetske trgovine naftom i plinom, pa svaka kriza u tom području odmah postaje globalna vijest. Kada se zapuca kod Hormuza, to ne pogađa samo Iran i Ameriku. To pogađa tržišta, cijene goriva, transport, osiguravajuće kuće, evropsku privredu i običnog čovjeka koji sutra toči gorivo na pumpi.
Zato američka poruka da Iran “ne kontrolira” Hormuški tjesnac nije samo vojna izjava. To je politička poruka svijetu: Washington neće dopustiti Teheranu da pretvori ovaj morski prolaz u ucjenu protiv globalne trgovine.
Iran, s druge strane, Hormuz vidi kao jednu od svojih najjačih karata. Ako ne može direktno parirati američkoj vojnoj sili, može prijetiti tamo gdje svijet najviše boli: energentima, brodovima i sigurnosti plovidbe.
Upravo zbog toga ova kriza ima mnogo veći domet od jedne serije udara.
AMERIKA UDARA NA OČI I RUKE IRANSKE VOJSKE
Posebno je važno šta je gađano. Radari su oči vojske. Protuzračna odbrana je štit. Raketni i dronski kapaciteti su ruke kojima se izvode napadi. Mala plovila u Hormuzu mogu biti korištena za uznemiravanje, presretanje ili napade na brodove.
Dakle, američka vojska ne udara nasumično. Ona pokušava oslijepiti, usporiti i oslabiti iransku sposobnost da kontroliše prostor oko tjesnaca i prijeti brodovima.
AP navodi da je američka vojska saopštila kako su korišteni borbeni avioni, ratni brodovi, zračni dronovi i, prvi put, pomorski dronovi. To pokazuje da operacija nije bila mala ni simbolična. To je poruka da SAD u regionu imaju širok spektar sredstava i da mogu napadati iz zraka, s mora i bez direktnog izlaganja ljudskih posada.
Ali svaka takva operacija nosi i rizik. Što je američki udar širi, to je veći pritisak na Iran da odgovori. A što Iran jače odgovori, to Washington ima više opravdanja za novi krug napada.
Tako nastaje spirala iz koje se teško izlazi.
IRAN NEĆE SAMO ŠUTJETI
Teheran ovakve udare neće predstaviti kao američku “zaštitu plovidbe”, nego kao agresiju na vlastitu teritoriju i vojnu infrastrukturu. Iranska propaganda će govoriti o pravu na odbranu, otporu američkoj sili i osveti za napade.
To znači da se sada mora gledati šta slijedi: hoće li Iran odgovoriti direktno raketama, preko saveznika u regionu, napadima na brodove, cyber operacijama ili kombinacijom svega toga.
Najopasniji scenario je da se rat nastavi širiti na zaljevske države, američke baze, brodove i energetske objekte. Tada više ne govorimo samo o američko-iranskoj krizi, nego o mogućnosti regionalnog rata koji bi svijet osjetio kroz cijene, strah i nove političke lomove.
A Bliski istok je već dovoljno zapaljen.
— U.S. Central Command (@CENTCOM) July 13, 2026
SVIJET GLEDA U MOREUZ, A NE SAMO U TEHERAN
Ova vijest nije samo o tome da “gori nebo nad Iranom”. Gori i politički prostor oko Hormuza. Tu se danas lome tri stvari: američka moć, iranska spremnost na rizik i globalna ovisnost o sigurnoj plovidbi.
Ako Amerika nastavi udarati, Iran će morati dokazivati da nije slomljen. Ako Iran nastavi napadati brodove ili prijetiti tjesnacu, SAD će vjerovatno nastaviti s vojnim odgovorom. Ako se uključe dodatni regionalni akteri, kriza može izmaći kontroli mnogo brže nego što diplomate uspiju napisati novo saopštenje.
Zato se ova situacija ne smije ni umanjivati ni pretvarati u paniku. Istina je dovoljno ozbiljna: američka vojska je izvela nove udare na iranske vojne kapacitete oko Hormuza, a Washington tvrdi da time brani slobodu plovidbe. Iran će to sigurno čitati kao ratni pritisak i poniženje na koje mora odgovoriti.
A kada se dvije strane takmiče ko će izgledati tvrđe, narod obično prvi osjeti posljedice.
Na kraju, najvažnije pitanje više nije samo koliko je ciljeva pogođeno.
Pitanje je da li je ovo udar koji će zaustaviti Iran ili korak koji će ga natjerati na još opasniji odgovor.
Izvori: Slobodna Bosna, AP, Reuters, CENTCOM.
