Američki predsjednik Donald Trump dugo je važio za jednog od najodanijih saveznika Izraela u Bijeloj kući.
U prvom mandatu priznao je Jerusalem kao glavni grad Izraela, preselio američku ambasadu i priznao izraelsku suverenost nad okupiranom Golanskom visoravni, čime je napravio poteze koje su njegovi prethodnici godinama izbjegavali. Američka arhiva Bijele kuće bilježi i Trumpovo potpisivanje proklamacije o Golanu 2019. godine.
Ali danas dio izraelske desnice na njega gleda potpuno drugačije. Prema analizi Davida Hearsta za Middle East Eye, Trump se za kratko vrijeme u očima nekih pro-Netanyahu komentatora pretvorio od gotovo idealnog američkog saveznika u čovjeka kojeg optužuju za slabost, popuštanje i izdaju izraelskih interesa.
To možda najbolje pokazuje koliko je duboka kriza u odnosima između američke politike i izraelske desnice.
TRUMP DAO SVE, PA OPET POSTAO SUMNJIV
Trump nije bio običan američki predsjednik kada je riječ o Izraelu. On je izraelskoj desnici dao ono što je dugo tražila: Jerusalem, Golan, tvrd odnos prema Iranu i gotovo bezrezervnu političku podršku Netanyahuu.
Zato je današnji bijes dijela izraelskih komentatora zanimljiv. Jer ako je i Trump postao “nedovoljno dobar”, onda se postavlja pitanje: šta se od američkog predsjednika zapravo traži?
Da uvijek podržava Izrael? Ili da nikada ne smije zaustaviti rat koji Netanyahu želi nastaviti?
Jer čini se da problem nije u tome što je Trump bio protiv Izraela. Problem je što je u jednom trenutku pokušao staviti američki interes ispred želja izraelske ratne politike.
Jerusalem Post je pisao da su izraelski desničarski komentatori oštro napali Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera zbog dogovora s Iranom, dok je Trump prikazan kao gubitnik koji je popustio Teheranu.
To je suština raskola. Izrael, posebno Netanyahuov politički krug, navikao je da američka podrška bude skoro automatska. Kada ta podrška postane uslovna, odmah se govori o izdaji.
CIONIZAM U KRIZI
Ovdje ne treba miješati Jevreje kao narod s politikom države Izrael ili s cionističkim projektom. To su različite stvari. Mnogi Jevreji širom svijeta kritikuju Netanyahuovu politiku, rat u Gazi i okupaciju. Kritika izraelske vlade nije antisemitizam, ali mora biti precizna i odgovorna.
Kriza cionizma danas nije samo diplomatska. Ona je moralna, politička i generacijska.
Rat u Gazi, masovno stradanje civila, optužbe za genocid, širenje naselja i stalna ratna logika doveli su do toga da Izrael više nema istu sliku u američkoj javnosti. Pew Research je u aprilu 2026. objavio da negativni pogledi na Izrael i nepovjerenje prema Netanyahuu nastavljaju rasti, posebno među mlađim Amerikancima.
To je velika promjena. Nekada je podrška Izraelu u Americi bila skoro sveta politička tema. Danas sve više mladih, i među demokratama i među republikancima, postavlja pitanje: zašto Amerika mora bezuslovno podržavati državu čija politika proizvodi sve više rata, bijesa i međunarodne izolacije?
To je za Izrael mnogo opasnije od jedne Trumpove izjave.
AMERIKA SE POLAKO MIJENJA
Promjene se vide i u američkoj politici. Reuters je objavio da je Melat Kiros, demokratska socijalistkinja i kritičarka izraelskih postupaka u Gazi, pobijedila dugogodišnju kongresmenku Dianu DeGette u demokratskim predizborima u Coloradu.
To ne znači da će se američka politika preko noći okrenuti protiv Izraela. Neće. AIPAC i drugi proizraelski lobiji i dalje imaju ogroman uticaj, novac i veze. Ali više nije tačno da se o Palestini može šutjeti bez političke cijene.
Tema Palestine izašla je iz uskog kruga aktivista i ušla u glavni politički prostor. Mladi birači, progresivci, dio konzervativaca i sve veći broj običnih Amerikanaca više ne žele gledati slike razrušene Gaze i slušati iste fraze o “pravu na odbranu” bez pitanja gdje su granice.
To je veliki preokret.
NETANYAHUOV PROBLEM NIJE SAMO TRUMP
Netanyahu i izraelska desnica mogu sada vikati na Trumpa, Kushnera, Witkoffa ili bilo koga drugog. Ali njihov stvarni problem je dublji: Izrael postaje sve teže braniti pred javnošću koja više ne vjeruje starim objašnjenjima.
Ako svaka kritika Izraela odmah postane “antisemitizam”, ta riječ se troši. Ako svaka civilna žrtva u Gazi bude predstavljena kao nužnost, javnost prestaje vjerovati. Ako se svaki američki predsjednik koji kaže “dosta rata” proglasi izdajnikom, onda se postavlja pitanje da li Izrael traži saveznika ili poslušnika.
Trump možda nije izdajnik Izraela. Prije bi se moglo reći da je on simbol kraja jedne faze. Faze u kojoj je američki predsjednik mogao davati Izraelu gotovo sve, a da zauzvrat ne traži ozbiljnu političku cijenu.
Ako se i Trump, čovjek koji je Netanyahuu dao historijske poklone, sada našao na meti izraelske desnice, onda je jasno da kriza nije u jednom čovjeku. Kriza je u očekivanju da Amerika mora vječno plaćati političke, vojne i moralne račune izraelske vlasti.
POSLJEDNJI CIONISTIČKI PREDSJEDNIK?
Pitanje da li je Trump “posljednji cionistički predsjednik SAD-a” zvuči dramatično, ali nije bez osnova kao politička provokacija. Možda neće biti posljednji američki predsjednik koji podržava Izrael. To sigurno ne treba očekivati.
Ali mogao bi biti posljednji predsjednik starog modela: modela u kojem se podrška Izraelu podrazumijevala, bez obzira na Gazu, naselja, okupaciju, Iran, Liban, Siriju ili stav svjetske javnosti.
Amerika se mijenja. Izrael se mijenja. Desnica u Izraelu postaje sve tvrđa, a mladi u Americi sve skeptičniji.
I tu nastaje historijski sudar.
Netanyahu i njegovi saveznici žele Ameriku koja će uvijek reći “da”. Ali nova američka javnost sve češće pita: “Zašto?”
A kada se to pitanje jednom probije u mainstream, teško ga je vratiti nazad u tišinu.
Zato Trump možda nije izdao Izrael.
Možda je samo prvi put pokazao da čak i najodaniji američki saveznik može reći: američki interes nije isto što i Netanyahuov interes.
A za izraelsku desnicu, naviklu na bezuslovnu podršku, to već zvuči kao izdaja.
Izvori: Middle East Eye, Jerusalem Post, Pew Research Center, Reuters, arhiva Bijele kuće.
