Kako prenosi Novi Express u tekstu objavljenom na portalu 24sata, dio francuskih vojnih analitičara navodno postavlja pitanje da li bi prodaja Rafalea Srbiji mogla postati ozbiljan sigurnosni problem za Francusku.
Međutim, u javno dostupnom dijelu članka nisu navedena imena tih analitičara, njihove konkretne izjave niti studije na koje se tekst poziva. Zato bombastičan naslov treba prihvatiti s određenom rezervom.
Suština priče ipak nije bez osnova. Francuska je Srbiji u augustu 2024. prodala 12 novih Rafalea za približno 2,7 milijardi eura. Riječ je o devet jednosjeda i tri dvosjeda, a prvi avioni očekuju se početkom 2028. godine. Dakle, Rafalei još nisu u operativnoj upotrebi u Srbiji, pa se trenutno govori o budućem riziku, a ne o već nastaloj šteti.
FRANCUZI SU ZA RIZIK ZNALI OD PRVOG DANA
Tvrdnja da su se Francuzi tek sada probudili jednostavno nije tačna. Francuski list Le Monde još 30. augusta 2024, dan nakon potpisivanja ugovora, upozorio je da će Rafalei djelovati u zemlji koja održava bliske veze s Rusijom i Kinom.
Le Monde je tada otvoreno postavio pitanje zaštite francuske tehnologije, naglašavajući da Srbija posjeduje ruske i kineske sisteme protuzračne odbrane koji bi mogli imati priliku detaljno pratiti rad Rafalea, njegove radarske karakteristike, elektronske signale i način djelovanja.
Zbog toga izraz da je Francuzima nešto tek sada „došlo u glavu“ više služi privlačenju klikova nego opisivanju stvarnog slijeda događaja. Rizik je bio poznat, samo ga je Macronova administracija svjesno prihvatila.
PROBLEM NISU SAMO RUSI NEGO I KINESKI SISTEMI
Srbija u istom sistemu protuzračne odbrane koristi kineski FK-3 i ruski Pantsir S-1. Srpsko Ministarstvo odbrane potvrđuje da je FK-3 u operativnoj upotrebi od 2022, dok se posade sistema Pantsir redovno obučavaju.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je Srbija 2026. potvrdila nabavku kineskih supersoničnih projektila CM-400AKG, koji su prilagođeni za njene MiG-29. Time je postala prvi evropski korisnik tog kineskog oružja.
To ne znači da će Francuzi predati nacrte Rafalea kineskim ili ruskim inženjerima. Takva tvrdnja bila bi neozbiljna. Međutim, redovne vježbe u kojima kineski radari prate Rafale mogle bi omogućiti prikupljanje korisnih podataka o tome kako se avion otkriva, na kojim udaljenostima, kako reaguje na ometanje i kakve elektronske signale emituje.
Takvi podaci ne otkrivaju „tajnu Rafalea“ preko noći, ali u modernom ratovanju i mali komadić informacije može biti vrijedan.
FRANCUSKA IPAK NIJE POTPUNO BESPOĆNA
Rafale nije automobil koji kupac plati i nakon toga radi s njim šta želi. Avion godinama zavisi od francuske obuke, rezervnih dijelova, održavanja, softverskih nadogradnji, naoružanja i tehničke podrške.
U vrijeme potpisivanja ugovora Francuska Srbiji nije odobrila dalekometni projektil Meteor, već je bila predviđena isporuka projektila MICA. Macron je tvrdio da su preduzete mjere za zaštitu francuskog intelektualnog vlasništva, iako detalji tih mjera nisu javno predstavljeni.
Nema javnih dokaza da Francuska posjeduje nekakav tajni „prekidač“ kojim bi mogla ugasiti srpske avione. Međutim, mogućnost obustavljanja rezervnih dijelova, naoružanja i podrške predstavlja vrlo ozbiljnu polugu pritiska. Bez dugoročnog francuskog održavanja Rafale bi postepeno izgubio punu operativnu sposobnost.
MACRON JE KUPIO OBEĆANJE, A NE PROMJENU POLITIKE
Macronova računica bila je jednostavna: ako Srbija pređe s ruskih MiGova na francuske Rafale, decenijama će biti tehnički i vojno vezana za Francusku. To zaista može smanjiti zavisnost Srbije od ruske vojne industrije.
Ali kupovina zapadnog aviona nije isto što i političko priklanjanje Zapadu.
Evropska komisija je u izvještaju za 2025. ponovo upozorila da Srbija mora znatno povećati usklađenost s vanjskom politikom Evropske unije, uključujući restriktivne mjere prema Rusiji. Istovremeno, Srbija nastavlja kupovati kinesko oružje, održavati odnose s Moskvom, sarađivati s NATO-om i nabavljati opremu iz Izraela i evropskih zemalja.
To nije čisti zaokret prema Zapadu. To je nastavak Vučićeve politike sjedenja na više stolica, samo sa znatno skupljim stolicama.
Prodaja Rafalea Srbiji nije automatski „teška svinjarija“, ali jeste ozbiljna francuska geopolitička kocka.
Francuska može dobiti dugoročnog vojnog partnera i postepeno potisnuti ruski utjecaj. Ali može se dogoditi i suprotno: da Srbija dobije vrhunsku zapadnu borbenu tehnologiju, a istovremeno nastavi vojnu saradnju s Kinom, političku igru s Rusijom i pritiske prema susjedima.
Najveća Macronova naivnost nije sama prodaja aviona. Naivno je vjerovati da se politička orijentacija jedne države može promijeniti isporukom 12 borbenih letjelica.
Rafale može promijeniti srpsko ratno zrakoplovstvo. Ne može sam promijeniti politiku Aleksandra Vučića.
Izvori: Dassault Aviation, Reuters, Le Monde, Evropska komisija, Ministarstvo odbrane Srbije, NATO i Novi Express/24sata.
