
Kad Aleksandar Vulin priča o ratu, čovjek bi pomislio da će svakog trenutka izvaditi vojnu knjižicu punu ratnih priča. A onda saznamo da redovni vojni rok nije služio jer je bio oslobođen iz zdravstvenih razloga.
Naravno, niko nije kriv ako ga je vojna komisija proglasila nesposobnim za služenje vojske. To nije predmet sprdnje. Ali jeste predmet sprdnje kada neko ko nije nosio uniformu danas dijeli lekcije o junaštvu, odbrani države i ratničkoj časti.
Najlakše je biti general pred kamerama. Tamo nema blata, nema rovova, nema granata, nema straže po kiši. Ima samo mikrofon, govornica i aplauz stranačkih kolega.
Majko mila, šta smo sve dozvolili! Šta smo to postali?! pic.twitter.com/khKkv1q9M9
— Zoot Napet šou (@seksofonista) August 4, 2026
Zato bi možda bilo poštenije da Vulin kaže: “Branio sam svoje političke stavove.” To je sasvim legitimno. Ali kada se politički govori pokušavaju predstaviti kao ratne zasluge, građani imaju pravo podići obrvu.
Jer jedno je služiti domovini, a drugo služiti vlastitoj političkoj biografiji.



