Kako prenose nezavisni ruski mediji Mediazona i The Insider, u Rusiji raste strah da bi vlast nakon parlamentarnih izbora u septembru 2026. godine mogla pokrenuti novi val mobilizacije.
Kremlj takve planove nije službeno objavio, a državni predstavnici ih negiraju, ali građane očigledno ne umiruju samo riječi. Oni gledaju šta se događa na frontu, prate promjene zakona i vide kako država sve detaljnije uređuje sistem vojnih evidencija i elektronskih poziva.
Zato danas u Rusiji nije potrebno ni objaviti mobilizaciju da bi se strah proširio.
Dovoljno je da ljudima na telefon stigne elektronski poziv, da čuju kako se zapošljavaju novi službenici za vojne evidencije ili da vide da njihov komšija pokušava izvaditi pasoš. U društvu koje je već prošlo kroz mobilizaciju 2022. godine, svaka takva vijest zvuči kao upozorenje.
KREMLJ NEGIRA, ALI SISTEM SE PRIPREMA
Jedan od razloga za zabrinutost jeste nagli rast broja oglasa za poslove povezane s vojnim evidencijama i mobilizacijskim pripremama. Prema podacima koje su objavili mediji početkom augusta, na ruskim platformama pojavilo se više od 2.500 takvih oglasa.
To samo po sebi nije dokaz da je odluka o mobilizaciji donesena. Rusija je od početka 2026. prešla na sistem cjelogodišnjeg rada vojnih ureda, pa dio zapošljavanja može biti posljedica reorganizacije administracije. Ipak, broj oglasa je dovoljan da izazove sumnju u zemlji u kojoj građani dobro znaju da vlast velike odluke često negira sve dok ih ne počne provoditi.
Dodatni strah stvara elektronski registar vojnih obveznika.
Poziv više ne mora biti lično uručen čovjeku na kućnom pragu. Može biti evidentiran u digitalnom sistemu, nakon čega se mogu aktivirati zabrane izlaska iz zemlje. Ako se osoba ne pojavi u propisanom roku, zakon predviđa i dodatna ograničenja, uključujući zabranu upravljanja vozilom, podizanja kredita i obavljanja pojedinih poslova s nekretninama.
Sistem je ranije imao tehničkih problema i nije svuda provođen jednako. Ali običnom čovjeku nije naročita utjeha što represivni aparat ponekad pogriješi. Upravo suprotno. Kada sistem radi nepredvidivo, čovjek ne zna hoće li biti zaboravljen ili će preko noći ostati bez mogućnosti da napusti zemlju.
BROJ MRTVIH VIŠE NIJE MOGUĆE SAKRITI
Dodatnu težinu glasinama daje cijena rata.
Mediazona i ruski servis BBC-ja do kraja jula 2026. godine imenima su potvrdili više od 236.000 poginulih ruskih vojnika. To nije procjena ukupnih gubitaka, nego broj osoba čiju je smrt bilo moguće potvrditi iz osmrtnica, registara, lokalnih objava i drugih javnih izvora. Stvarni broj poginulih gotovo sigurno je veći jer svaka smrt nije javno zabilježena.
Tvrdnje o ukupno 1,4 miliona ruskih gubitaka obuhvataju poginule i ranjene te uglavnom dolaze iz zapadnih ili ukrajinskih procjena. Takve brojke nije moguće potpuno nezavisno provjeriti dok rat traje.
Ali čak i bez najvećih procjena, potvrđenih više od 236.000 mrtvih dovoljno govori.
Iza svake brojke ostala je porodica. Iza svakog ranjenog nalazi se čovjek koji se možda nikada neće vratiti prethodnom životu. A iza svakog novog ugovora s vojskom stoji pitanje koliko dugo Rusija još može popunjavati jedinice visokim platama i bonusima.
Ruske vlasti tvrde da dovoljan broj ljudi dobrovoljno potpisuje ugovore. Tokom prve polovine 2026. objavljeno je da je ugovore potpisalo oko 200.000 ljudi. Međutim, nije javno poznato koliko je među njima potpuno novih vojnika, koliko onih koji su produžili postojeće ugovore i koliko je taj broj dovoljan za pokrivanje gubitaka i stvaranje novih jedinica.
Zato ozbiljan odgovor glasi: nova mobilizacija je moguća, ali još nije potvrđena.
STRAH JE VEĆ POKRENUO LJUDE
Glasine ipak imaju stvarne posljedice.
Ruske organizacije za ljudska prava prijavile su rast broja ljudi koji traže savjete o mogućoj mobilizaciji i načinima zaštite svojih prava. Na Yandexu su tokom ljeta porasle pretrage povezane s izdavanjem međunarodnih pasoša, odlaskom iz zemlje i državama u koje ruski državljani mogu putovati bez vize.
To još ne znači da cijele kolone automobila ponovo stoje na granicama s Gruzijom i Kazahstanom kao u septembru 2022. godine.
Za sada je preciznije govoriti o tihim pripremama.
Ljudi skupljaju dokumente, raspituju se o poslu u inostranstvu, provjeravaju cijene stanova i mogućnosti preseljenja porodice. Neki možda prodaju imovinu, ali nema vjerodostojnih podataka koji bi dokazali da se to već događa masovno širom Rusije.
Ovaj put ljudi ne žele čekati da predsjednik izađe pred kamere i saopšti odluku. Iskustvo ih je naučilo da je, kada mobilizacija bude objavljena, možda već kasno kupiti avionsku kartu ili prijeći granicu.
NAJVEĆI PROBLEM VLASTI NIJE MOBILIZACIJA, NEGO NEPOVJERENJE
Kremlj danas ima problem koji se ne može riješiti jednim saopštenjem.
Građani više ne vjeruju da odsustvo službene odluke znači da se odluka ne priprema.
Mobilizacija iz 2022. godine pokazala je da se politička obećanja mogu promijeniti preko noći. Novi zakoni pokazali su da država može ograničiti kretanje, finansije i imovinska prava čovjeka bez klasičnog papira uručenog na vrata.
Zato ljudi reaguju i na glasine.
Nije ovdje više pitanje samo hoće li Kremlj pozvati nekoliko stotina hiljada rezervista. Pitanje je u kakvu se zemlju Rusija pretvorila kada običan čovjek mora razmišljati hoće li mu sutra biti blokiran automobil, kredit ili izlazak iz države zato što se njegovo ime pojavilo u registru.
Putin možda novu mobilizaciju nikada ne proglasi.
Možda vlast procijeni da bi politička cijena bila previsoka i nastavi kupovati vojnike velikim bonusima, pritiskom na dužnike, zatvorenike, siromašne krajeve i strane državljane.
Ali strah je već učinio svoje.
Kada narod počne vaditi pasoše prije nego što je odluka donesena, to znači da vlast više ne mora ništa ni objaviti. Ljudi su unaprijed povjerovali u najgori mogući scenario.
A to je za svaku vlast opasnije od same glasine.
Izvor: Mediazona, BBC Russian, The Insider, The Moscow Times, Meduza, Reuters i Novaya Gazeta Europe
