Kako danas prenose Reuters i drugi međunarodni mediji, američki predsjednik Donald Trump ponovo je podigao temperaturu u sukobu s Iranom. U objavi na Truth Socialu ustvrdio je da Sjedinjene Američke Države imaju “potpunu kontrolu” nad Hormuškim moreuzom i dodao rečenicu koja će vjerovatno izazvati najviše reakcija: “Mislim da ćemo ga zadržati!”
Ako je neko očekivao poruku koja bi otvorila prostor za smirivanje situacije, nije je dobio.
Trump je učinio upravo suprotno.
„MISLIM DA ĆEMO GA ZADRŽATI“
Hormuški moreuz nije običan komad mora oko kojeg se dvije države mogu prepirati bez posljedica za ostatak svijeta. Riječ je o jednom od najvažnijih energetskih prolaza na planeti i upravo zato svaka izjava o njegovoj kontroli ima težinu daleko izvan Washingtona i Teherana.
Trump tvrdi da američka mornarica ima potpunu kontrolu nad moreuzom.
Američku pomorsku blokadu opisao je izrazom “čelični zid” i poručio da Iran protiv toga ne može ništa.
Ali još važniji dio njegove poruke jeste tvrdnja da bi SAD tu kontrolu mogao i zadržati.
To više ne zvuči samo kao vojna procjena trenutnog stanja.
Zvuči kao politička poruka.
I odmah otvara veliko pitanje: šta tačno znači “zadržati” Hormuz i koliko dugo bi takva situacija trebala trajati?
Jer između privremene vojne kontrole tokom sukoba i dugoročnog pokušaja nametanja kontrole nad jednim od najvažnijih međunarodnih pomorskih pravaca postoji ogromna razlika.
TRUMP NIJE ŠTEDIO IRAN
Američki predsjednik zatim je krenuo još žešće.
Tvrdio je da Iran praktično više nema mornaricu ni avijaciju, da su njegove vojne snage teško pogođene i da je IRGC desetkovan.
Otišao je i dalje, predstavljajući Iran kao zemlju čija je ekonomija pred slomom i čije je nekadašnje regionalno zastrašivanje završeno.
Slične tvrdnje Trump iznosi već neko vrijeme. Ranije je govorio da je američka blokada Hormuza potpuno učinkovita i da je iranska vojna sposobnost teško degradirana.
Tu ipak treba napraviti važnu razliku.
To što predsjednik SAD-a nešto tvrdi ne znači automatski da svaku njegovu procjenu treba predstaviti kao nezavisno potvrđenu činjenicu.
Posebno kada govori o stanju protivničke vojske, ekonomije i političkog rukovodstva usred rata.
Trumpova objava zato je vijest sama po sebi, ali tvrdnje o tome da je Iran “gotov”, da praktično nema vojne kapacitete ili da ne može odgovoriti treba pripisivati Trumpu, a ne predstavljati ih kao nesporne činjenice.
A ONDA JE NAPISAO: „HVALA ALLAHU“
Na kraju objave došao je detalj koji je gotovo nemoguće ne primijetiti.
Trump je poruku završio riječima: “Praise be to Allah”, odnosno “Hvala Allahu”.
Nije mu prvi put.
Trump je sličnu formulaciju koristio i ranije dok je komentarisao američku blokadu Irana. U junu je također objavio poruku u kojoj je tvrdio da je blokada izuzetno učinkovita i završio je istim izrazom.
Da li je riječ o provokaciji prema iranskom rukovodstvu, političkom podbadanju ili jednostavno Trumpovom karakterističnom načinu komunikacije, najbolje zna sam američki predsjednik.
Ali poruka koja je poslana Teheranu teško može biti jasnija.
Washington trenutno ne govori jezikom povlačenja.
Trump pokušava predstaviti Ameriku kao stranu koja drži ključnu stratešku tačku, dok Iran prikazuje kao protivnika kojem ponestaje vojnih i ekonomskih mogućnosti.
Problem je što ratovi rijetko završavaju onda kada jedna strana na društvenim mrežama proglasi da je protivnik gotov.
Ako Iran zaista smatra Hormuz vlastitom crvenom linijom, Trumpova rečenica “mislim da ćemo ga zadržati” mogla bi postati mnogo važnija od još jedne bombastične objave na Truth Socialu.
Jer iza nje stoji pitanje na koje tek treba dobiti odgovor:
Ako Washington namjerava zadržati kontrolu nad Hormuzom, šta će Teheran pokušati učiniti da ga u tome spriječi?
A odgovor na to pitanje neće zanimati samo Iran i Ameriku.
Zanimat će cijeli svijet.
Izvor: Reuters, Truth Social, međunarodni mediji
