OD „NAJMOĆNIJE VOJSKE SVIJETA“ DO PORUKA „GLADAN SAM I UPLAŠEN“: Iza rata s Iranom izlazi račun koji se ne vidi na vojnim mapama
Kako navodi MeidasTouch, nakon njihovih ranijih izvještaja o teškim uslovima na nosaču aviona USS Abraham Lincoln počela su pristizati nova svjedočenja američkih vojnika i njihovih porodica. Tvrdnje su ozbiljne: dugotrajne misije bez izlaska na kopno, problemi s hranom i vodom, kvarovi sanitarnih sistema, nedostatak sna i pad morala.
Ali odmah treba napraviti važnu ogradu: veliki dio najdramatičnijih navoda dolazi od anonimnih izvora i članova porodica, pa ih ne treba predstavljati kao nezavisno potvrđene činjenice.
Ako su, međutim, makar približno tačni, otvaraju neugodno pitanje za Washington:
Kakva korist od najskupljih aviona, projektila i nosača aviona ako ljudi koji ih trebaju koristiti više ne mogu normalno jesti, spavati i oprati se?
RAT NIJE REKLAMA ZA VOJSKU
Kada gledate američku vojsku na televiziji, slika izgleda gotovo savršeno.
Nosač aviona.
Borbeni avioni.
Projektili.
Radari.
Hiljade mornara.
Milijarde dolara tehnologije.
Ali rat nije promotivni video.
Iza svakog aviona koji poleti postoji čovjek koji ga održava. Iza svakog projektila postoje ljudi koji danima rade smjene. Iza ogromnog nosača aviona nalaze se hiljade ljudi koji moraju jesti, piti, spavati, tuširati se i koristiti toalet.
Upravo na toj najobičnijoj ljudskoj razini sada se pojavljuju zabrinjavajuće tvrdnje.
Jedan pripadnik američkih oružanih snaga, koji prema MeidasTouchu služi u grupi raspoređenoj zajedno s Lincolnom, tvrdi da mjesecima nisu vidjeli kopno.
„Na Lincolnu ništa ne izmišljaju“, poručio je, navodeći da ni na njegovom brodu stanje nije dobro.
Druga svjedočenja mnogo su dramatičnija.
MILIJARDE ZA RAT, A MORNARI NAVODNO OSTAJU BEZ OSNOVNOG
Roditelj mornara koji je služio na Lincolnu opisao je kvar sistema za vodu zbog kojeg se posada nije mogla normalno tuširati niti prati odjeću.
Nakon popravka voda se, prema njegovim riječima, morala racionalizirati.
Ali najteža tvrdnja odnosi se na sanitarne uslove.
Navodi da su se toaleti začepili i izlili te da se otpadna voda s ljudskim izmetom nakupila po podu prostora koji koristi veliki broj mornara.
To je tvrdnja koju treba dodatno nezavisno potvrditi.
Ali ako se potvrdi, onda više ne govorimo samo o neugodnoj vojnoj misiji.
Govorimo o ozbiljnom sanitarnom i organizacijskom problemu na jednom od simbola američke vojne moći.
Još jedno svjedočenje odnosi se na USS George H.W. Bush. Član porodice jedne pripadnice posade tvrdi da mornari imaju ozbiljne probleme sa zalihama hrane, vode i sapuna nakon više od četiri mjeseca na moru.
Ponovo – anonimno svjedočenje nije isto što i službeni izvještaj američke mornarice.
Ali kada slične poruke počnu dolaziti iz više pravaca, vrijedi ih ozbiljno provjeriti.
„UMORAN JE, GLADAN I UPLAŠEN“
Možda najteži dio cijele priče nema nikakve veze s pokvarenim toaletima.
Jedna majka opisala je stanje svog sina raspoređenog u Kuvajtu.
Prema njenim riječima, njegovo psihičko stanje ozbiljno se pogoršalo.
Želi kući.
U svoju sobu.
Svojim psima.
Majka prenosi njegove riječi da je umoran, gladan i uplašen.
I tu nestaje sva velika geopolitika.
Nema Washingtona.
Nema Teherana.
Nema Hormuškog moreuza.
Nema televizijskih generala koji pomjeraju strelice po kartama.
Ostaje samo nečije dijete koje majci govori da više ne može.
To je strana svakog rata koju političari najmanje vole pokazivati.
Jer rat je mnogo lakše prodati javnosti kroz snimak borbenog aviona nego kroz lice iscrpljenog dvadesetogodišnjaka koji mjesecima nije normalno spavao.
„BRINITE SAMO O DANAŠNJEM DANU“
Supruga jednog pripadnika posade Lincolna iznijela je dodatne optužbe.
Prema njenom svjedočenju, posada radi bez slobodnih dana i s veoma malo sna, dok mornari navodno ne dobijaju jasne informacije o tome koliko će njihovo raspoređivanje trajati.
Kada su tražili odgovore, navodno im je poručeno da ne razmišljaju o novostima nego da se koncentriraju na današnji dan.
Njen suprug, tvrdi ona, smatra da rukovodstvo ne pokazuje dovoljno brige za ljude.
Posebno zabrinjava navod da pripadnici s više od 20 godina iskustva ovu misiju opisuju kao najgoru u svojoj karijeri.
I opet treba ponoviti: takve tvrdnje zahtijevaju potvrdu.
Ali postoji nešto što ne zahtijeva nikakvu posebnu vojnu ekspertizu.
Čovjek ima granicu.
Možete produžiti misiju.
Možete pomjeriti brod.
Možete poslati još jedan nosač.
Možete narediti još jednu smjenu.
Ali ne možete beskonačno produžavati ljudsku izdržljivost.
NAJVEĆA VOJSKA NIJE ONA KOJA IMA NAJVIŠE ORUŽJA
Washington može potrošiti još deset milijardi dolara.
Može napraviti još projektila.
Može poslati još brodova.
Ali ako ljudi koji nose cijeli taj sistem počnu pucati od umora, onda problem više nije samo logistički.
Postaje strateški.
Zato bi bilo pretjerano na osnovu anonimnih svjedočenja zaključiti da je „američka vojna infrastruktura u kolapsu“. Dostavljeni materijal to ne dokazuje.
Ali tvrdnje o problemima na više lokacija dovoljno su ozbiljne da zaslužuju odgovor Pentagona, a ne samo tišinu.
Jer postoji jedno pitanje koje porodice američkih vojnika imaju puno pravo postaviti:
Ako država može pronaći milijarde za vođenje rata, kako može dopustiti da njeni vojnici tvrde da nemaju dovoljno sna, hrane, vode ili osnovnih higijenskih uslova?
Velike sile obično vole pokazivati svoje najmodernije oružje.
Ali snaga jedne vojske ne mjeri se samo brojem nosača aviona.
Mjeri se i time kako postupa prema čovjeku koji na tom nosaču spava.
Jer brod od nekoliko milijardi dolara bez ljudi koji mogu normalno funkcionirati na kraju je samo ogromna gomila čelika.
Izvor: MeidasTouch; prema dostavljenom tekstu, dio problema s produženim raspoređivanjima obrađivali su i Military Times i Stars and Stripes. Najteže tvrdnje u tekstu zasnivaju se na anonimnim svjedočenjima i navodima članova porodica.
