OHR PREKINUO ŠUTNJU O SREBRENICI: „Memorijalni centar mora raditi bez pritisaka“ – ali sada se postavlja važnije pitanje
Kako prenosi Raport, OHR se prvi put javno oglasio povodom postupaka kojima su posljednjih sedmica obuhvaćeni sadašnji i bivši uposlenici i saradnici Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. Poruka iz Ureda visokog predstavnika prilično je jasna: Memorijalni centar je institucija Bosne i Hercegovine i mora biti u mogućnosti obavljati svoj posao bez neprimjerenog pritiska ili utjecaja.
Dobro je da je OHR progovorio.
Ali sada treba postaviti pitanje koje se samo nameće:
Ako se utvrdi da pritisak zaista postoji, hoće li OHR ostati na riječima i „pažljivom praćenju“ ili će nešto konkretno poduzeti?
OHR PODSJETIO NA ONO ŠTO SE NE MOŽE TEK TAKO ZAOBIĆI
U odgovoru Raportu iz OHR-a prvo su podsjetili na pravni status Memorijalnog centra.
To nije nevažan detalj.
Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari i mezarju za žrtve genocida iz 1995. godine donio je tadašnji visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling 2007. godine.
Centar je uspostavljen kao institucija na državnom nivou.
Njime upravlja Upravni odbor, za svoj rad odgovara Vijeću ministara BiH, a finansira se iz državnog budžeta.
Drugim riječima, OHR je u odgovoru prvo povukao jasnu institucionalnu liniju.
A zatim je potvrdio još nešto važno.
Kažu da pažljivo prate najnovija dešavanja vezana za sadašnje i bivše zaposlene i saradnike Centra, da su u direktnom kontaktu s njegovim zvaničnicima i da će te kontakte nastaviti.
To znači da slučaj nije prošao ispod radara međunarodne zajednice.
PRAVOSUĐE TREBA RADITI SVOJ POSAO – ALI BEZ SKRIVANJA
OHR nije presuđivao ko je u pravu niti je konkretne postupke proglasio nezakonitim.
I to je važna razlika.
Ako tužilaštvo ima zakonski osnov za određeni postupak, onda taj postupak treba provesti u skladu sa zakonom. Niko ne bi trebao biti iznad zakonitog rada policije i pravosuđa samo zbog institucije u kojoj radi.
Ali isto tako, policija i tužilaštvo ne smiju postati instrument političkog ili bilo kojeg drugog pritiska.
Zato OHR traži da nadležni pravosudni organi osiguraju pravovremeno, transparentno i tačno informiranje javnosti, uz poštivanje svih proceduralnih pravila.
To je vjerovatno najbolji način da se uklone sumnje.
Ako postoje osnovi za postupanje – pokažite ih kroz zakonitu proceduru.
Ako ih nema – ljudi imaju pravo pitati zašto su zaposleni i saradnici jedne državne institucije izloženi takvim postupcima.
Transparentnost ovdje štiti i institucije koje provode istragu i ljude prema kojima postupaju.
SREBRENICA NIJE MJESTO ZA POLITIČKE IGRE
Najvažniji dio odgovora OHR-a odnosi se na samu ulogu Memorijalnog centra.
Iz Ureda visokog predstavnika podsjećaju da Centar ima ključnu ulogu u čuvanju sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, suprotstavljanju njegovom negiranju i veličanju ratnih zločinaca te obrazovanju budućih generacija.
A onda dolazi rečenica koju treba posebno izdvojiti:
„Od suštinske je važnosti da Memorijalni centar obavlja svoj važan posao bez bilo kakvog neprimjerenog pritiska ili utjecaja na njegov rad.“
Tu više nema mnogo prostora za različita tumačenja.
Memorijalni centar mora biti ostavljen da radi svoj posao.
Srebrenica je previše bolno mjesto da bi se oko nje pravile nove političke predstave.
Tamo leže ljudi.
Iza njihovih imena postoje porodice.
Majke.
Djeca.
Unuci.
Njihovo sjećanje nije politički rekvizit koji se vadi kada nekome odgovara.
DOBRO JE „PRATITI“, ALI ŠTA AKO SE PRITISCI POTVRDE?
I upravo ovdje dolazimo do pitanja za OHR.
Saopćenje je važno.
Kontakti su važni.
Praćenje situacije je važno.
Ali šta poslije?
Ako se pokaže da nije bilo nikakvog neprimjerenog pritiska, javnost to treba znati.
Ako se, međutim, utvrdi suprotno, onda više neće biti dovoljno reći da se situacija „pažljivo prati“.
Tada će biti potrebno jasno reći ko vrši pritisak, kojim pravom i s kojim ciljem.
Bosna i Hercegovina već je previše puta gledala isti politički ritual: dogodi se ozbiljan problem, uslijede zabrinutost, saopćenja, pozivi institucijama i obećanje da će se situacija pratiti.
A građani čekaju ono najvažnije – ishod.
Zato ovu reakciju OHR-a treba pozdraviti, ali ne treba je predstavljati kao završenu priču.
Naprotiv.
Ovo je tek trenutak kada je OHR javno rekao da gleda šta se događa.
Sada treba vidjeti šta će utvrditi pravosudne institucije i postoje li za postupke jasni zakonski razlozi.
A ako se dokaže da je cilj bio zastrašivanje ili ometanje rada Memorijalnog centra, onda više neće biti dovoljno samo gledati.
Jer institucija posvećena mrtvima mora imati pravo da svoj posao obavlja bez straha živih.
Izvor: Raport, odgovor Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR)
