IZRAEL UPOZORAVA NA OČAJNIČKI POTEZ IRANA: Katz zaprijetio udarima koji bi Teheran gurnuli u mrak
Izraelski ministar odbrane Israel Katz upozorio je da bi snažan ekonomski pritisak i strah od unutrašnjih nemira mogli navesti iransko rukovodstvo na poteze koje je nazvao očajničkim. Istovremeno je Teheranu uputio mnogo opasniju poruku: ako Iran napadne Izrael, izraelska vojska više se neće smatrati ograničenom pri izboru ciljeva.
Katz je izjavu dao 3. septembra tokom obraćanja zaposlenima u izraelskom Ministarstvu odbrane. Prema njegovim riječima, mogući iranski napad otvorio bi put izraelskim udarima na vojnu, civilnu i energetsku infrastrukturu Irana.
Njegovu procjenu ne treba predstavljati kao potvrđen dokaz da Iran upravo priprema novi veliki napad. To je izraelsko sigurnosno upozorenje zasnovano na procjenama koje javnosti nisu u cijelosti predočene. Međutim, dolazi u trenutku kada Iran raketama i dronovima napada baze koje koriste američke snage u Kuvajtu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pa se opasnost ne može svesti samo na ratnu retoriku.
PRITISAK KOJI MOŽE IZAZVATI SUPROTAN EFEKAT
Sjedinjene Američke Države pokušavaju ekonomskim sankcijama, pritiskom na izvoz nafte i kontrolom pomorskih ruta smanjiti iransku sposobnost finansiranja rata. Prema Reutersu, iranski izvori priznaju da takve mjere ozbiljno pogađaju devizne prihode, uvoz i tržište rada.
Logika Washingtona je jasna: što je iranska ekonomija slabija, to će vlast u Teheranu biti spremnija na ustupke. Katz, međutim, upozorava na drugu mogućnost. Režim koji vjeruje da mu prijete unutrašnji nemiri i gubitak vlasti možda neće reagirati povlačenjem, nego još agresivnijim potezima.
To je jedna od najstarijih opasnosti politike maksimalnog pritiska. Sankcije mogu oslabiti protivnika, ali ne garantuju njegovu predaju. Ako politički vrh zaključi da mu vrijeme ističe, može pokušati promijeniti tok događaja napadima na Izrael, američke baze, energetsku infrastrukturu ili pomorski saobraćaj kroz Hormuški moreuz.
Takvi potezi Iranu ne bi nužno donijeli pobjedu. Mogli bi, međutim, podići cijenu rata za protivnike, uzdrmati svjetsko tržište energije i prisiliti druge države da traže politički izlaz.
PRIJETNJA KOJA PRELAZI GRANICU VOJNOG ODGOVORA
Najozbiljniji dio Katzove izjave nije njegova procjena iranskih namjera, nego najava izraelskog odgovora. Prijetnja udarima na cjelokupnu infrastrukturu, uključujući energetsku, znači da bi se meta mogla proširiti daleko izvan raketnih baza i vojnih objekata.
Napadi na elektrane, rafinerije, plinske sisteme ili drugu civilnu infrastrukturu mogli bi ostaviti ogromne posljedice po stanovništvo. Zbog toga svaka takva operacija mora biti posmatrana i kroz pravila međunarodnog humanitarnog prava, prema kojima strane u sukobu moraju razlikovati vojne ciljeve od civilnih objekata.
Katzova formulacija da bi Iran mogao biti vraćen u kameno doba nije precizan vojni plan. To je poruka odvraćanja, oblikovana tako da u Teheranu proizvede strah od posljedica. Problem je što ovakva retorika može imati i suprotan učinak. Kada obje strane najavljuju razaranje bez ograničenja, prostor za povlačenje postaje sve uži.
Saznaj više..
KO OVDJE ZAISTA DJELUJE IZ OČAJA
Izrael tvrdi da Iran nakon vojnih i ekonomskih udara raspolaže sa sve manje mogućnosti. Ipak, nastavak iranskih raketnih i bespilotnih napada pokazuje da Teheran još posjeduje sposobnost da ugrozi američke i savezničke objekte širom Zaljeva.
Zato bi bilo pogrešno iranske kapacitete proglasiti uništenim samo na osnovu izjava izraelskih ili američkih zvaničnika. Jednako bi pogrešno bilo iranske napade predstavljati kao dokaz snage koja može preokrenuti rat. Iran može nanijeti štetu i poremetiti regionalnu trgovinu, ali bi novi direktni udar na Izrael mogao izazvati odgovor daleko većih razmjera.
Najopasnija mogućnost nije unaprijed pripremljena odluka o velikom ratu, nego pogrešna procjena. Jedna strana može pokušati pokazati odlučnost ograničenim napadom, dok ga druga može protumačiti kao početak šire operacije.
Katzovo upozorenje zato ima dvostruko značenje. Izrael poručuje da vjeruje kako je pritisak na Iran djelotvoran, ali istovremeno priznaje da oslabljeni protivnik ne mora postati manje opasan. Država stjerana u kut ponekad donosi racionalnije odluke, ali ponekad pokušava srušiti cijelu prostoriju oko sebe.
Upravo zbog toga vojni pritisak bez jasnog diplomatskog izlaza predstavlja opasnu strategiju. Ako se Teheranu ostavi samo izbor između kapitulacije i nove eskalacije, moguće je da će izabrati potez koji će skupo platiti i Iran i njegovi protivnici, ali i milioni ljudi koji ni o jednom od tih poteza ne odlučuju.
Izvori: The Guardian, Reuters, AP News..
