Reportaža izraelskog lista Haaretz ponovo je otvorila pitanje koje Bosna i Hercegovina godinama nije riješila: građani koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati ne mogu se kandidirati za Predsjedništvo BiH niti za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Među njima su pripadnici jevrejske, romske i drugih manjinskih zajednica, ali i svi oni koji se ne žele svrstati u jednu od tri ustavne kategorije.
List podsjeća na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić i Finci“. Sud u Strasbourgu utvrdio je da su takva ograničenja diskriminirajuća, no presuda ni 17 godina poslije nije provedena. Prema procjeni koju prenosi Haaretz, posljedice ovakvog ustavnog uređenja mogu se odnositi na više od 100.000 građana BiH.
PRESUDA KOJA ČEKA PROVEDBU
Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci, koji je zajedno s predstavnikom romske zajednice Dervom Sejdićem pokrenuo postupak pred Evropskim sudom, rekao je izraelskom listu da bi bio spreman kandidirati se ukoliko bi Ustav bio izmijenjen.
„Ako mi donesete vijest da je moja kandidatura omogućena i da je Ustav promijenjen, naravno da sam spreman biti kandidat“, kazao je Finci, uz opasku o svojim godinama.
Njegov slučaj, međutim, nije pitanje lične kandidature. Finci je naglasio da je postupak pokrenut zbog svih građana kojima sadašnji sistem zatvara vrata najviših državnih funkcija. Upravo je to suština presude: pravo na kandidaturu ne bi trebalo zavisiti od etničkog izjašnjavanja.
IZMEĐU RATNOG NASLIJEĐA I NEDOVRŠENOG MIRA
Predsjednica Jevrejske općine Sarajevo Rahela Džidić za Haaretz je ocijenila da zemlja i dalje živi u prostoru između ratnog naslijeđa i mira koji nije do kraja izgrađen. Po njenom mišljenju, poslijeratne politike su se više bavile jačanjem nacionalnih projekata nego stvaranjem funkcionalne zajedničke države.
Džidić pritom ne osporava značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Ali postavlja pitanje političke sposobnosti domaćih aktera: ako ne mogu sarađivati na promjeni rješenja koja proizvode diskriminaciju, kako mogu uspješno upravljati državom.
Vladimir Andrle iz jevrejskog kulturnog, obrazovnog i humanitarnog društva „La Benevolencija“ smatra da stranke postojeći poredak koriste za održavanje i produbljivanje etnonacionalnih podjela. Kako je naveo, pred izbore posebno dolaze do izražaja najgori oblici nacionalizma.
ZAJEDNICA DUBOKO UKORIJENJENA U SARAJEVU
Jevrejska zajednica neraskidivo je vezana za historiju Sarajeva više od pet stoljeća. Sefardski Jevreji stigli su nakon progona iz Španije krajem 15. stoljeća, a Aškenazi su u većem broju dolazili nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine.
Prije Drugog svjetskog rata Jevreji su činili značajan dio sarajevskog stanovništva, a holokaust je gotovo uništio tadašnju zajednicu: od približno 12.000 sarajevskih Jevreja, ubijeno ih je više od 10.000. U reportaži se podsjeća i na Emerika Bluma, preživjelog holokausta, nekadašnjeg gradonačelnika Sarajeva i jednog od najznačajnijih ljudi u savremenoj historiji grada.
U tome Džidić vidi snažan historijski paradoks: zajednica čiji su pripadnici nekada mogli obavljati odgovorne javne poslove danas, zbog ustavnih odredbi, ne može ni kandidirati svog člana za najviše državne funkcije. Presuda iz Strasbourga taj je problem jasno označila, ali političko rješenje i dalje čeka.
Izvor: reportaža izraelskog lista Haaretz
