Policijski službenici u Bosni i Hercegovini svakodnevno rade pod pritiskom koji ne završava istekom smjene. Izloženost traumatičnim događajima, velika odgovornost, smjenski rad i administrativna opterećenja dio su posla, ali istraživanje predstavljeno na radionici o prepoznavanju stresa ukazuje na ozbiljan problem: u većini policijskih tijela nema adekvatne i stalne psihološke podrške zaposlenima.
Radionicu su organizirali Udruga „Mreža policijskih službenika u BiH“ i Internacionalni univerzitet u Sarajevu. Učesnici su upozorili da dugotrajno nakupljanje profesionalnog i privatnog stresa može ostaviti posljedice na zdravlje policajaca, njihove porodice, ali i na kvalitet obavljanja policijskog posla.
STRES NIJE SAMO POSLJEDICA INTERVENCIJA
Prema nalazima predstavljenog istraživanja, opterećenje policijskih službenika ne proizlazi samo iz neposrednog rada na incidentima i susreta s traumatičnim situacijama. Dodatni pritisak stvaraju smjenski rad, administrativne obaveze, birokratske procedure te situacije za koje, kako je navedeno, službenici ponekad nemaju dovoljno obuke ili stručnu osobu s kojom bi mogli razgovarati.
Asistentica Odsjeka za psihologiju IUS-a Iman Ehnech Seran navela je da upravo kombinacija tih faktora može dovesti do kontinuiranog opterećenja. Posebno je važno, istaknuto je na radionici, prepoznati stres prije nego što preraste u ozbiljnije psihičke i zdravstvene poteškoće.
Predsjednik Udruge „Mreža policijskih službenika u BiH“ Edin Kahrimanović ukazao je i na dodatni pritisak koji nastaje kada se u javnosti objave identitet i postupci policijskog službenika koji je počinio prekršaj, prekoračio ovlasti ili izvršio samoubistvo. Prema njegovim riječima, takvi slučajevi mogu snažno djelovati i na druge zaposlene u policijskim strukturama, dok sistemska pomoć često izostaje.
PSIHOLOŠKA POMOĆ POSTOJI SAMO U DIJELU SISTEMA
Jedan od ključnih problema je nedostatak zaposlenih kliničkih psihologa u policijskim tijelima. Kao pozitivni primjeri navedeni su Kanton Sarajevo i Kanton 10, gdje policijske uprave imaju psihologe. Međutim, izneseni stavovi s radionice sugeriraju da takva praksa nije standard u većem dijelu policijskog sistema u BiH.
Za policajce dodatnu prepreku predstavlja stigma vezana za traženje pomoći. Seran je upozorila da pojedini službenici osjećaju sram ili nelagodu da razgovaraju o problemima, zbog čega se mogu dodatno povući. To je posebno osjetljivo u profesiji u kojoj se otpornost na pritisak često podrazumijeva, dok se potreba za stručnom podrškom pogrešno može tumačiti kao slabost.
Učesnici radionice stoga zagovaraju da klinički psiholozi budu trajno uključeni u policijske strukture, a ne dostupni samo povremeno ili kroz pojedinačne projekte. Takva podrška, prema iznesenim ocjenama, trebala bi obuhvatiti preventivni rad, razgovore nakon teških intervencija i pravovremeno upućivanje na daljnju stručnu pomoć kada je potrebna.
SISTEMATSKI PREGLEDI KAO DIO PREVENCIJE
Osim psihološke podrške, naglašena je potreba za redovnim sistematskim ljekarskim pregledima. Kahrimanović je rekao da postoje informacije da su sistematski pregledi počeli u državnim policijskim tijelima, te ustvrdio da ih prethodnih približno 20 ili više godina nije bilo na državnom nivou, uključujući SIPA-u, Graničnu policiju BiH i Direkciju za koordinaciju policijskih tijela.
Tvrdnje o posljedicama nagomilanog stresa, uključujući moguće razvijanje štetnih navika i prenošenje problema na porodični život, iznesene su kao upozorenje učesnika radionice. One ukazuju na potrebu da se mentalno zdravlje policijskih službenika ne posmatra kao privatna poteškoća pojedinca, nego kao pitanje radnih uslova i funkcioniranja sigurnosnih institucija.
Udruga „Mreža policijskih službenika u BiH“ najavila je nastavak radionica i edukacija o prepoznavanju stresa. Njihov centralni zahtjev ostaje uspostavljanje kontinuirane stručne psihološke podrške unutar policijskih uprava.
BHRT
