AUTORSKI KOMENTAR | KONAKOVIĆ PRED MINISTRIMA ISLAMSKIH ZEMALJA: „Smrt ne može izbrisati sudski utvrđene činjenice“
Elmedin Konaković je u Bagdadu pred ministrima vanjskih poslova država članica Organizacije islamske saradnje otvorio temu koju Balkan očigledno još nije završio – odnos prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i pokušaj da se njihove presude poslije smrti relativizuju ili pretvore u politički simbol. Konaković je učestvovao na 52. zasjedanju OIC-a održanom 17. i 18. oktobra. 0
Njegova poruka bila je jednostavna: Ratko Mladić nije osuđen zato što je bio Srbin, general ili zato što je „branio svoj narod“. Pravomoćno je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
I tu nema prostora za političko prepravljanje historije.
Može neko Mladića privatno žaliti. Može imati politički stav kakav želi. Ali kada komemoracijama, državnim počastima i prisustvom visokih zvaničnika osuđena osoba počne dobijati status nacionalnog simbola, tada više ne govorimo samo o privatnom žalovanju.
Govorimo o poruci koju institucije šalju mladim generacijama.
Konaković je upravo tu povukao važnu granicu: individualna krivična odgovornost nije kolektivna krivica jednog naroda. Srpski narod nije osuđen u Hagu. Osuđeni su pojedinci.
I zato je možda najveća šteta upravo kada se presuđeni zločin pokušava predstaviti kao nacionalna čast.
Jer time se čitav narod nepotrebno veže za djela pojedinaca za koja postoje konačne sudske presude.
Konaković je slične kritike institucionalnog veličanja Mladića iznosio i ranije pred evropskim partnerima, tražeći konkretniju reakciju EU nakon njegove sahrane i prisustva visokih zvaničnika Srbije. 1
Posebno je jaka njegova rečenica:
„Smrt može okončati izvršenje kazne, ali ne može izbrisati sudski utvrđene činjenice.“
To je suština.
Smrt ne briše presudu.
Zastava ne mijenja činjenice.
Politički govor ne poništava sud.
Možemo se svađati oko politike koliko želimo, ali društvo koje počne birati koje presude prihvata prema tome ko je optuženi, prestaje razgovarati o pravdi i počinje razgovarati o plemenskoj pripadnosti.
A odatle Balkan već vrlo dobro zna kuda put vodi.
ZAKLJUČAK
Najzdravija poruka za sve narode u BiH i regionu bila bi jednostavna:
Ne branite narod braneći zločin pojedinca.
Narod se brani tako što se jasno kaže da zločin nema naciju, a presuda se ne pretvara u pitanje patriotizma.
PITANJE ZA VAS
Može li region ikada krenuti naprijed dok se pravosnažno osuđeni ratni zločinci predstavljaju kao nacionalni heroji?
Pišite svoje mišljenje u komentarima.
Izvor: Ministarstvo vanjskih poslova BiH, OIC, Vijesti.ba
