Aleksandar Vučić ponovo upozorava građane Srbije na navodne opasnosti koje donosi promjena vlasti. Ovoga puta govori o priznavanju Srba kao „genocidnog naroda“, sankcijama Rusiji i političarima koji će, prema njegovim tvrdnjama, izvršavati tuđe naloge.
Međutim, postoji jedno pitanje koje u cijeloj toj priči zaslužuje mnogo više pažnje.
Zbog čega su studenti u Srbiji uopće izašli na ulice?
Jesu li protestovali zbog Rusije? Zbog Srebrenice? Zbog odnosa Srbije prema Zapadu?
Nisu.
Sve je počelo 1. novembra 2024. godine, kada se na Željezničkoj stanici u Novom Sadu srušila betonska nadstrešnica. U tragediji je život izgubilo ukupno 16 ljudi.
Pet dana kasnije, 5. novembra, održan je veliki protest u Novom Sadu.
Studentski pokret dodatno je ojačao nakon 22. novembra, kada su napadnuti studenti i profesori Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu tokom odavanja počasti žrtvama.
Tri dana kasnije počela je blokada tog fakulteta, a protesti su se proširili na druge univerzitete.
ŠTA SU STUDENTI ZAISTA TRAŽILI?
Njihovi početni zahtjevi bili su jasni.
Tražili su objavljivanje dokumentacije o rekonstrukciji stanice, odgovornost za napade na studente, odbacivanje postupaka protiv uhapšenih demonstranata i povećanje izdvajanja za visoko obrazovanje.
Dakle, zahtijevali su odgovornost institucija, transparentnost i poštovanje zakona.
Tokom narednih mjeseci protesti su prerasli u širi politički pokret koji je zatražio i vanredne izbore.
Ali njihov početak ne može se izbrisati niti zamijeniti nekom drugom pričom.
Saznaj više…
VUČIĆ GOVORI O SANKCIJAMA, STUDENTI GOVORE SUPROTNO
Posebno je zanimljiva Vučićeva tvrdnja da će nova vlast uvesti sankcije Rusiji.
Studentski pokret je 30. septembra 2026. godine javno objavio da Srbija treba zadržati stav protiv uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji.
To, naravno, ne garantuje kakve će odluke buduća vlada donositi.
Ali ako Vučić tvrdi da će studenti postupiti suprotno vlastitom programu, javnost ima pravo tražiti dokaze za takvu tvrdnju.
Još je problematičnije povezivanje priznavanja genocida u Srebrenici s proglašavanjem čitavog srpskog naroda genocidnim.
Genocid u Srebrenici već je potvrđen presudama međunarodnih sudova.
Istovremeno, međunarodno pravo jasno razlikuje individualnu krivičnu odgovornost od kolektivne odgovornosti jednog naroda.
Priznavanje sudski utvrđenog genocida ne znači proglašavanje svih Srba krivim za taj zločin.
KOMENTAR: NAJVAŽNIJE PITANJE I DALJE ČEKA ODGOVOR
Vučić ima pravo kritikovati buduću vlast, osporavati njene odluke i zastupati vlastitu politiku.
Njegova stranka ima i pravo da kao parlamentarna opozicija nadzire rad nove većine.
Ali jednako je važno da političke tvrdnje budu zasnovane na činjenicama.
Jer kada se govori o opasnostima koje bi mogle doći sutra, ne smiju se zaboraviti pitanja na koja građani traže odgovore još od jučer.
Šesnaest ljudi izgubilo je život u Novom Sadu.
Studentski protesti počeli su zahtjevima da se utvrdi odgovornost i da institucije rade svoj posao.
I zato se nakon svih političkih govora ponovo vraćamo na pitanje koje je obilježilo gotovo dvije godine protesta:
Ko je odgovoran za tragediju u Novom Sadu i hoće li odgovornost biti utvrđena do kraja?
Jer političari mogu mijenjati teme, ali pitanja građana ne nestaju samo zato što su prestala biti pogodna za televizijska gostovanja.
Izvori: Reuters, 21. oktobar 2026; NIN, 25. novembar 2025; Radio Slobodna Evropa, 30. septembar 2026; Ujedinjene nacije, dokumentacija o genocidu u Srebrenici; Večernje novosti, 27. oktobar 2026.
