Više od stotinu svjetskih luka moglo bi 30. oktobra postati mjesto jednog od najvećih koordiniranih radničkih protesta protiv transporta oružja i militarizacije. Sindikati iz različitih dijelova svijeta najavili su štrajkove, proteste i odbijanje rukovanja određenim vojnim pošiljkama, a izraelska vojna politika i rat u Gazi nalaze se u središtu njihovog nezadovoljstva.
Prema izvještajima objavljenim 29. oktobra, mobilizacija je proširena na 113 luka u 22 zemlje, uz podršku više od 25 sindikata. Među najavljenim učesnicima nalaze se radnici iz Italije, Francuske, Grčke, Turske, Maroka, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Meksika i Indije.
Iza ove akcije stoji pitanje koje nadilazi jednu državu: mogu li radnici odlučiti da njihove luke više ne budu dio logističkog lanca ratova?
OD EVROPE DO AMERIKE: LUKE POSTAJU MJESTO PROTESTA
Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) potvrdila je 28. oktobra podršku koordiniranim protestima. Organizatori se protive korištenju civilnih luka za transport vojne opreme prema ratnim područjima.
Palestinski sindikati i međunarodni pokret za bojkot, povlačenje investicija i sankcije (BDS) podržali su mobilizaciju, pozivajući na zaustavljanje vojnih isporuka Izraelu.
Međutim, važno je razlikovati najavljene proteste od stvarnih blokada. Nisu sve luke najavile potpuni prekid rada. Negdje su predviđeni višesatni ili cjelodnevni štrajkovi, dok će se drugdje organizovati demonstracije i simbolične akcije.
U Italiji je najavljen 24-satni štrajk lučkih radnika, a ozbiljniji poremećaji mogući su i u grčkim lukama. Organizatori procjenjuju da bi deseci hiljada kontejnera mogli biti privremeno zadržani, ali stvarni obim poremećaja još nije potvrđen.
KADA RADNICI ODLUČE DA POLITIKA NIJE SAMO POSAO VLADE
Ova mobilizacija otvara pitanje odgovornosti u međunarodnoj trgovini.
Vlade odlučuju o vojnoj saradnji, kompanije ugovaraju transport, a radnici svakodnevno omogućavaju funkcionisanje sistema. Šta se događa kada upravo oni koji obavljaju ključni posao odluče javno osporiti njegovu svrhu?
Organizatori smatraju da sindikati imaju pravo i moralnu obavezu usprotiviti se transportu opreme povezane s ratnim operacijama. S druge strane, prekidi rada mogu pogoditi i civilnu trgovinu, kompanije i radnike koji nemaju nikakvu odgovornost za političke odluke.
Zbog toga se uspjeh ove akcije ne može mjeriti samo brojem zaustavljenih brodova.
Njena politička težina zavisit će od toga hoće li protesti dovesti do konkretnih promjena ili ostati snažna, ali kratkotrajna poruka.
MOŽE LI RADNIČKI PRITISAK PROMIJENITI POLITIKU?
Ono što ovu akciju čini posebno zanimljivom jeste njena međunarodna povezanost. Sindikati iz različitih država pokušavaju djelovati istovremeno, kako se teret protesta ne bi zadržao na pojedinačnim lukama.
Za Izrael je to dodatni oblik međunarodnog pritiska, ali bilo bi preuranjeno tvrditi da će najavljeni protesti značajno zaustaviti njegove vojne nabavke.
Politički gledano, poruka je ipak ozbiljna.
Odluke o ratu i miru ne donose se u lukama, ali bez međunarodnog transporta mnoge državne odluke teško se provode.
Ako se ovakva sindikalna saradnja nastavi, mogla bi postati trajniji oblik pritiska na vlade i kompanije uključene u vojnu logistiku.
A možda je najvažnije pitanje koje ostaje iza svega: ako politički lideri ne uspijevaju zaustaviti ratove, mogu li obični radnici svojim zajedničkim djelovanjem natjerati vlasti da barem preispitaju odluke koje ih održavaju?
Izvori:
International Transport Workers’ Federation, 28.10.2026.
https://www.itfglobal.org/en/news/itf-stands-firm-dockworkers-solidarity-action-peace-and-palestinian-rights
Anadolu Agency, 29.10.2026.
https://www.aa.com.tr/en/europe/dockworkers-in-22-countries-to-stage-global-action-against-arms-trade/4105300
Port Technology International, 26.10.2026.
https://www.porttechnology.org/news/people/port-workers-action-100/
BDS Movement, 30.09.2026.
https://bdsmovement.net/node/5122
