DODIK OPET DIJELI LEKCIJE O PATRIOTIZMU: Ko ne misli kao on, odmah je neprijatelj naroda?
Kod nas na Balkanu izgleda postoji jedno nepisano pravilo: čim neko kaže nešto što političaru nije po volji, odmah postaje izdajnik, mrzitelj vlastitog naroda ili strani plaćenik.
A ako je suditi prema posljednjem istupu Milorada Dodika, to pravilo još uvijek odlično funkcioniše.
Ovoga puta na meti mu se našla Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Dodik je nije samo kritikovao. Nazvao ju je autošovinistom, optužio za mržnju prema vlastitoj zemlji i doveo u pitanje njen kredibilitet.
Čovjek pročita takve riječi i zapita se: zar je stvarno toliko teško odgovoriti na nečiji politički stav bez vrijeđanja?
KO NE MISLI KAO JA, TAJ NE VOLI SVOJ NAROD?
Dodik poručuje da ni stotinu autošovinista neće promijeniti veze Srbije i Republike Srpske.
Dobro, ali ko je uopće rekao da se ljudi ne smiju povezivati?
Srbija i Republika Srpska imaju brojne historijske, kulturne i porodične veze. To niko ozbiljan ne može izbrisati jednom izjavom.
Ali postoji velika razlika između njegovanja tih veza i korištenja tih veza za političke obračune.
Ako neko kritikuje politiku Beograda ili Banje Luke, znači li to automatski da mrzi Srbe?
Naravno da ne znači.
Isto kao što kritika političara u Sarajevu ne znači mržnju prema Bošnjacima, niti kritika političara u Zagrebu znači mržnju prema Hrvatima.
Političar nije narod. Stranka nije država. A patriotizam nije privatno vlasništvo nijednog lidera.
KAD PONESTANE ARGUMENATA, TU JE PRIČA O IZDAJNICIMA
Posebno je zanimljivo kako se u ovakvim raspravama gotovo uvijek pojave historijske žrtve, groblja, spomenici i stradanja.
Sve su to ozbiljne teme koje zaslužuju poštovanje.
Ali kakve veze ima kritika današnje politike s navodnim zahtjevom da se zaborave žrtve iz prošlosti?
Niko nema pravo brisati historiju. Ali niko nema pravo ni koristiti historiju kao štit od svake kritike.
Ako Sonja Biserko griješi, neka joj Dodik odgovori činjenicama. Neka objasni gdje je pogriješila i zašto.
To bi bila politička rasprava.
Vrijeđanje je nešto drugo.
https://x.com/MiloradDodik/status/2116859222616879161?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2116859222616879161%7Ctwgr%5Ea6fbcc80a896d8e47c4f5abd563a2c676230b833%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.slobodna-bosna.ba%2Fvijest%2F513154%2Fa_koga_je_trebalo_da_okuplja_arape_muslimane_novi_izljev_bijesa_iz_laktasa_dodik_potpuno_izgubio_kompas.html
NARODU JE DOSTA VJEČITIH NEPRIJATELJA
Najlakše je narodu svakog dana pronaći novog neprijatelja.
Danas je to Sonja Biserko. Sutra će biti neki novinar, profesor, student ili politički protivnik.
A dok se svi prepiru ko je veći patriota, običan čovjek razmišlja kako platiti račune, kupiti lijekove i osigurati djeci pristojan život.
I tu dolazimo do pitanja koje bi trebalo postaviti svakom političaru, bez obzira na naciju ili stranku.
Ako toliko volite svoj narod, zašto se ta ljubav najčešće pokazuje kroz svađe s drugima, a tako rijetko kroz konkretna rješenja za probleme građana?
Patriotizam se ne dokazuje time koliko glasno nekoga nazivate izdajnikom.
Dokazuje se onim što ste uradili za ljude.
Jer narod ne živi od velikih riječi, uvreda i svakodnevnih političkih obračuna.
Narod živi od svog rada.
A političari bi se konačno mogli zapitati: je li moguće voljeti svoj narod, a istovremeno poštovati pravo drugog čovjeka da misli drugačije?
Izvor: Javna objava Milorada Dodika na društvenoj mreži X, prema dostavljenom izvještaju.
