DODIK PROGLASIO BRITANIJU PROPADAJUĆOM: Muslimani preuzimaju državu, tvrdi lider SNSD-a!
Može li država sa stoljetnim institucijama, stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i globalnim političkim utjecajem preko noći postati nevažna samo zato što se mijenja vjerska struktura njenog stanovništva?
Ako je suditi prema najnovijoj izjavi Milorada Dodika, upravo bi Velika Britanija mogla krenuti takvim putem.
Lider SNSD-a izjavio je da je Britanija mala i propadajuća nacija koju, kako tvrdi, preuzimaju muslimani. Otišao je i dalje, predviđajući da će uskoro postati muslimanska država s nuklearnim potencijalom.
Izjava je izazvala pažnju, ali je otvorila i mnogo ozbiljnije pitanje: na osnovu kojih činjenica jedan politički lider donosi tako dalekosežne zaključke?
KADA POLITIČKA RETORIKA ZAMIJENI DEMOGRAFIJU
Prema posljednjem britanskom popisu stanovništva iz 2021. godine, muslimani su činili približno šest posto stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva.
U Engleskoj i Walesu njihov udio iznosio je 6,5 posto.
To su podaci koji pokazuju rast muslimanske zajednice, ali ne potvrđuju tvrdnju da će Britanija uskoro postati većinski muslimanska država.
Britanski statistički ured ne izrađuje službene projekcije stanovništva prema religijskoj pripadnosti.
Zato se Dodikova prognoza ne može predstaviti kao demografski utvrđena činjenica.
Postoji i drugo pitanje.
Zašto bi rast broja pripadnika jedne vjerske zajednice automatski značio propadanje države?
Britanski muslimani su građani koji rade, plaćaju poreze, učestvuju u javnom životu i koriste ista demokratska prava kao drugi stanovnici.
Vjerska pripadnost sama po sebi ne određuje ničiju lojalnost državi.
LONDON, OHR I POLITIČKI SUKOB
Dodikova izjava nije došla bez političkog konteksta.
Velika Britanija godinama podržava međunarodne institucije uključene u provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, uključujući OHR.
Dodik se protivi ulozi visokog predstavnika i osporava legitimitet pojedinih odluka koje dolaze iz te institucije.
Takvo političko neslaganje može biti predmet legitimne rasprave.
Ali kritika britanske vanjske politike i tvrdnja da muslimani preuzimaju Britaniju dvije su potpuno različite stvari.
Prva se odnosi na odluke vlade, međunarodno pravo i diplomatske interese.
Druga predstavlja široku demografsku tvrdnju za koju je potrebno ponuditi ozbiljne dokaze.
Velika Britanija nije oslobođena kritike zbog svoje kolonijalne prošlosti, savremene vanjske politike ili odnosa prema drugim državama.
Međutim, njena historijska odgovornost ne dokazuje da danas propada zbog vjerskog sastava stanovništva.
ŠTA ZAISTA ODREĐUJE MOĆ JEDNE DRŽAVE?
Britanija jeste izgubila nekadašnju imperijalnu poziciju.
Ali i dalje je stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, članica NATO-a i jedna od značajnih svjetskih ekonomija.
O njenom međunarodnom utjecaju može se raspravljati na osnovu ekonomskih pokazatelja, diplomatskih odnosa i sigurnosne politike.
Te činjenice ne nestaju zato što neki političar osporava njen status velike sile.
Posebno je važno ne poistovjećivati stanovništvo jedne države s njenim vanjskopolitičkim odlukama.
Muslimani u Britaniji nisu odgovorni za politiku Londona prema Bosni i Hercegovini, baš kao što ni građani Bosne i Hercegovine ne moraju dijeliti stavove svojih političkih predstavnika.
POLITIČKE IZJAVE I ODGOVORNOST PREMA JAVNOSTI
Ovakve izjave privlače pažnju jer sadrže snažne poruke o nacionalnom identitetu, religiji i međunarodnoj moći.
Ali zanimljiva izjava nije automatski i tačna izjava.
Političari imaju pravo kritikovati druge države, osporavati njihove odluke i ukazivati na probleme njihovih društava.
Javnost, međutim, ima jednako pravo zatražiti dokaze.
Ako Dodik smatra da Britaniji prijeti ozbiljan politički ili demografski preokret, opravdano je pitati na kojim podacima zasniva takvu procjenu.
Na kraju, ostaje jednostavno pitanje.
Je li cilj ovakvih poruka ozbiljna analiza budućnosti Velike Britanije ili politički obračun s državom čija se politika ne dopada rukovodstvu SNSD-a?
Odgovor treba tražiti u činjenicama, a ne u pretpostavci da prisustvo ljudi druge vjere predstavlja prijetnju.
Jer snaga jedne države ne mjeri se samo time ko se u njoj moli i kojoj religiji pripada.
Mjeri se i sposobnošću njenih institucija da štite prava svih svojih građana.
Izvori:
HINA, 2. novembar 2026.
Slobodna Bosna, 2. novembar 2026.
Office for National Statistics, Census 2021.
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, odgovor o demografskim projekcijama, 2025.
