Radiš osam sati, pa tražiš drugi posao: Je li ovo život ili preživljavanje?
Nekada se dodatni posao radio da bi se kupilo nešto posebno. Danas ga mnogi traže da bi mogli platiti ono najosnovnije. Prvo osam sati kod poslodavca, zatim još nekoliko sati dostave, čišćenja, građevinskih radova ili nekog drugog posla.
I onda neko kaže: „Vrijedan čovjek uvijek nađe način da zaradi.“
Tačno, ali vrijedi postaviti i drugo pitanje: kada taj čovjek treba živjeti?
KADA SLOBODNO VRIJEME POSTANE LUKSUZ
Zamislimo radnika koji ustaje u pet ujutro, provede osam sati na poslu, vrati se kući i umjesto odmora odlazi raditi još nekoliko sati.
Za porodicu ostane malo vremena. Za prijatelje još manje. A za odmor se čeka neki slobodan dan koji često nikada ne dođe.
Nije problem u tome što neko želi dodatno zaraditi. Naprotiv, dodatni posao može biti odličan način da se ostvari neki cilj.
Problem nastaje kada drugi posao više nije izbor nego finansijska nužnost.
Tada radnik ne prodaje samo svoje znanje i trud. Prodaje i vrijeme koje bi trebalo pripadati njemu i njegovoj porodici.
UMOR SE NE VIDI NA PLATNOJ LISTI
Poslodavac uglavnom vidi koliko je sati radnik proveo na radnom mjestu. Mnogo manje vidi koliko je taj čovjek spavao, je li uspio normalno jesti i koliko ga obaveza čeka kod kuće.
Stalni umor može dovesti do slabije koncentracije, grešaka i narušenog zdravlja.
A kada radnik više ne može izdržati, često se govori da nema dovoljno motivacije.
Zanimljivo je kako se od običnog čovjeka očekuje da stalno povećava produktivnost, dok se rijetko postavlja pitanje ima li dovoljno vremena za normalan život.
Nije čovjek mašina koju možete uključiti ujutro i isključiti kad više nije potrebna.
KOLIKO JE DOVOLJNO RADA?
Svako ima pravo odlučiti koliko želi raditi. Ali takva odluka ima smisla samo ako postoji stvarna mogućnost izbora.
Radnici bi trebali redovno provjeravati jesu li im dodatni sati isplativi kada uračunaju prijevoz, poreze, opremu i vrijeme koje ulažu. Jednako je važno zaštititi odmor i ne prihvatati raspored koji dugoročno ugrožava zdravlje.
Poslodavci bi, umjesto stalnog traženja dodatne dostupnosti, trebali ozbiljnije razgovarati o platama, rasporedima i opterećenju zaposlenih.
Jer posao postoji da bismo mogli živjeti. Ne bi trebao postati razlog zbog kojeg za život više nemamo vremena.
Ako čovjek mora raditi od jutra do mraka samo da bi pokrio osnovne troškove, onda nije dovoljno pohvaliti njegovu vrijednoću.
Treba se zapitati zašto mu jedan pošten posao nije dovoljan.
Izvor: pumpajj.com
